Koncept je to koji se bazira na tome da smo pretrpani informacijama, a raspolažemo sa sve manje vremena za njihovu konzumaciju i da pojednostavimo - pobjeđuje onaj koji usprkos tome pridobije našu pažnju i može su dalje "preprodavati" kako mu drago. Iako to zvuči kao igra u kojoj mi, mali igrači, ne dobivamo puno, zapravo nam može itekako ići uz dlaku, ako znamo dobro plivati kroz ta nova mora. U svijetu u kojem se svi bore za tvoju pažnju, ja kažem - osvojite me, izazivam vas! Tako se postavlja sve više nas i povećava svoje zahtjeve jer znaju da se nalaze u svojevrsnoj pregovaračkoj poziciji. Ako vi trebate nas, što budite zauzvrat? A odgovor je često - personalizacija.

Danas naš život (da, upotrijebila sam tu veliku riječ na ž), uz malo truda, može biti napravljen apsolutno po "našoj mjeri". Od madraca, do serija koje gledamo, do mobilnih tarifa - svega postoji pregršt i ako se potrudiš prepoznati onu pravu opciju za sebe, život postaje nemjerljivo lagodniji.

Dobro, možda se cijeli svijet ne vrti oko mojih potreba, ali moj svijet to može! Odrasla sam bez tehnologije, čekajući omiljenu emisiju satima ili danima da se pojavi na televiziji, pomažući mami prati suđe u hladnoj vodi (bojleri su u našoj kući živjeli kratko). Danas te sve serije imam i to ne samo na klik, nego cijelu sezonu mogu pogledati u jednom dahu ako tako poželim. Pokvareni bojler se pretvorio u mašinu za suđe, a strah od toga da slučajno ne bi kliknuo ikonicu za internet na Nokiji 3310 (jer će ti sekundu naplatiti 300kn) prerastao je u zadovoljstvo.

Ma ljudi moji, danas baš sve može biti rađeno po mjeri, po Tvojoj mjeri, samo taj majstor koji mjeri nije gospon s brkovima koji dolazi s metrom u rukama, nego TI (znam, i ja mrzim kad nešto moram sama i neće se magično stvoriti, ali that's life).

Ti si taj koji pratiš svoje potrebe i organiziraš život da bude minimalno odskakanja od njih. Shvatila sam da je to izvedivo kad sam, pazi sad banalnosti - promijenila operatera uz kojeg se nisam osjećala baš najbolje. Mislila sam da se taj osjećaj u meni mora buditi kad ugledam bilo koji račun u kasliću. To je valjda taj urbani mit koji de stvorio zbog tendencije da idemo linijom manjeg otpora i premisom da mi nismo bitni u korporativnim igrama. Uredno slušam od svojih vršnjaka kako radije preplate plin nego da se informiraju o tome kako da plate manje. Potpišemo jednu tarifu za mobitel i ugnijezdimo se u nju par godina, bez da se zapitamo možemo li i tu uštedjeti kao da doma važemo eure na kile. A možemo i onda se pitam zašto se ne organiziramo malo bolje? Lijenost? Neznanje? Možda.

Evo recimo, ja živim na mobitelu i društvenim mrežama koje mi dopuštaju da se izražavam, sklapam suradnje i poslove (a i skrolanje u tramvaju je aktivnost bez koje mi se plače) . Ako se oko toga neću maksimalno organizirati i ne dopustiti da mi se podvaljuju nešto što ne želim, oko čega ću?

Korak broj jedan - googlanje do iznemoglosti, korak broj dva - web stranica Bonbona (odmah nakon toga sam logičkim slijedom googlala bombone). Ono što me kupilo je to što sam mogla reći da mi neke stvari "ne trebaju" i tu sam osjetila olakšanje kao kad skinem grudnjak nakon radnog dana.

To je, recimo, još jedna stvar koja koči sistematizaciju života po mjeri, ta ogromna količina performansi na sve strane koje ne koristiš, a platiš jer nije kao da će ti neki student iz call centra slati ljubavne poruke o tome da bi mogao možda uštedjeti ako promijeniš ovo ili ono, nismo ipak dobili te privilegije.

SMS? Ma kad sam zadnji put ikome slala "običnu" poruku osim tati? Zašto da ih onda po difoltu plaćam? Ma makni to i daj mi internet. Internet, internet i još malo interneta ako može! Mogu ga prebaciti na sljedeći tjedan ako ga ne iskoristim? Gdje potpisujem? Sve samo da više nikada ne moram nekoga žicati za mobitel ako želim objaviti nešto što mojih desetak tisuća ljudi očekuje od mene. Moja mobitelska pobjeda je metafora za sve te sitne svakodnevne stvari koje ti sjede nad glavom, sišu pare iz novčanika, jedu živce (i ostale grabežljive alegorije).

Nude nam se personalizirane ponude za sve što koristimo jer oni koji ti nude proizvod moju osigurati da se ti u njega kompletno zaljubiš, bez half-assanja. Mobilna tarifa ili serija, kad potražiš, naći ćeš uz malo truda onu koja kao da je krojena po tebi. Zašto to ne iskoristiti?

Fotografija: Marija Nikšić / Ormar i ja

O autorici:

Zagrebačka novinarka, voditeljica i satiričarka (25) traži čitatelje bloga (može i pušači i nepušači). Voljna sam pisati i kuhati frku u zamjenu za vaše dobro raspoloženje. Zainteresirana sam za čitatelje svih generacija, nacionalnosti, spolova, rodova i preferencija, dok god su otvorena duha i zaljubljeni u pisanu riječ. Molim javite se na Onaj dobar blog u svrhu postizanja trajnog prijateljstva i pronalaska srodne duše.

Osim na blogu, pratite me na na Facebooku i Instagramu.