Neki dan sam u prolazu opet čuo “nemoj taj uzeti, ima samo 5 megapiksela, a onaj tamo ima 8”. Kako je običnim korisnicima prekomplicirano pratiti čak i osnovne specifikacije novih uređaja oni se hvataju za jednostavnu metriku. Zapravo tu im metriku nameću marketinški čarobnjaci, majstori iluzije i obmane.
Broj točkica kod kompaktnih fotoaparata i mobitela je od sporedne važnosti. Rezolucije koje oni podržavaju su i više nego dovoljne za izradu standardnih formata fotografija, a 99% snimljenoga će se ionako podijeliti putem različitih društvenih mreža i ostalih načina za dijeljenje gdje velika rezolucija ionako nije potrebna. Cjepidlake bi mogle prigovorit da za retina zaslone trebaju velike rezolucije, ali i te rezolucije su dosta manje od standardnih rezolucija različitih naprava za slikanje.
Puno važnija od točkica je optika, čip koji obrađuje sliku, zum... Zum? Još jedna popularna zabluda je digitalni zum. Na kutiji uređaja taj će se podatak ponekad više istaknuti od optičkog zuma. Digitalni zum se svodi na povećanje postojeće slike i vjerojatno će vam svaki bolji program za obradu slike omogućiti kvalitetnije uvećanje i mogućnost da prikažete neki detalj sa slike od tog ugrađenog kvazi rješenja. Ako uređaj nema optički zum onda nema zum. I tu više nema nikakve rasprave.
Slike velike rezolucije koje nastaju na neodgovarajućoj optici i slabašnom čipu kao posljedicu imaju veliku količinu šuma. Naročito ako slikate u uvjetima koji idealni. Uvećanjem slike možete otkriti cijeli niz točkica koje ne pripadaju slici i koji kao da su se tu našli slučajno. Čuli ste da se ljudi žale da im stari uređaji s manjim brojem točkica proizvode bolje slike? Kod njih ima manje šuma i od optike i elektronike se ne traži nemoguće.
Zlatni HDMI kabeli
Na strahu od šuma i smetnji rastu visoke cijene HDMI kabela. U vrijeme analogije kabeli su mogli utjecati na kvalitetu slike ili videa (iako manje nego što su vam to proizvođači pokušali dokazati), ali kod digitalne tehnologije nema govora o tome da će kvalitetniji kabel dati kvalitetniju sliku, prirodnije boje ili čišći zvuk. HDMI kabeli ne pretvaraju signal, ne sažimaju ga, oni ga samo prenose, takvog kakav je. Onaj za 80 kuna će prenijeti jednaku sliku kao i onaj za 1000 dolara. Ako smatrate da možete vidjeti razliku onda sami sebe zavaravate ili ste snob koji ne smije imati ništa što imaju i drugi, prosječni ljudi.
Nespremni za HD?
Novi marketinški pojam koji predstavlja predmet težnje je HD video ili video visoke razlučivosti. Čak i već spomenuti kompaktni fotoaparati i pametni mobiteli često se hvale kako mogu snimati HD video. Slika koju oni snime može biti u nekoj HD razlučivosti, ali kvaliteta snimljenog materijala će vas razočarati kad ga prikažete na HD televizoru.
Tehnički propovjednici će popljuvati svakoga onoga koji danas ne kupi full HD televizor već se drznuo kupiti nešto što je spremno za HD. Zaslon veće rezolucije ne znači da će i slika biti kvalitetnija, naročito ako je izvor standardne rezolucije. To smo najbolje mogli vidjeti kod prijenosa utakmica s nedavno završenog Europskog prvenstva u nogometu koje je HRT emitirao u standardnoj rezoluciji i još u letterbox formatu. Razvlačenje takve slike na HD rezoluciju rezultiralo je mutnijom i točkastom slikom. Ako namjeravate kupiti HD uređaj i na njemu planirate gledati samo programe standardne razlučivosti onda bacate novac i rezultat će vas razočarati.
Čak i oni korisnici koji imaju mogućnost gledanja HD programa su ponekad razočarani kvalitetnom slike. Osim onih koji si to ne žele priznati jer znaju da je HD bolji. ;-)
Na kvalitetu takvih programa jako utječe kompresija video materijala i bit rate. Kako je propusnost kod kabelskih operatera dosta ograničena oni smanjuju količinu informacija u slici koju šalju. To smanjivanje utječe na kvalitetu prikaza slike. Film kojeg prikazuje vaš provider digitalne televizije nikada neće biti dobar kao onaj s blu-ray diska zbog puno veće propusnosti i bolje kompresije.
HD je samo standardizirana razlučivost (1280x720 ili 1920x1080) i nije garancija kvalitete. Neki proizvođači monitora za računala odlučili su upotrijebiti marketinški kontra zahvat pa reklamiraju svoje proizvode i dokazuju da su bolji od HD-a jer je razlučivost veća. Takva usporedba je pomalo besmislena. Siguran sam da će neki tehno snob dokazivati kako je film bolji kad se prikaže na zaslonu od 2880x1800, ali to jednostavno nije istina jer se slika mora povećavati, prilagođavati i pri tome će doći do promjene koja nikako ne može biti bolja, samo lošija.
Idealna situacija je kad se jedna točka s izvora prikazuje kao jedna točka na odredištu. Sve ostalo je kemija...
