Jutros sam s frendom otišao na kavu. Birc se nalazi na cesti pa treba malo vremena da ´ubodeš´ parking. Nakon drugog kruga sreća se osmjehnula i jedan se auto uz dosta muka izvukao i oslobodio mjesto. Dosta je muke trebalo i meni da uđem. Ne zato što ne znam, nego zato što je auto do mog mjesta bio parkiran kao da ga vozi Stevie Wonder.

Nekako sam se uvukao, a frend i ja smo došli do istog zaključka : ˝Garant žena!˝ Naravno da nije u redu tako pretpostavljati bez pravih dokaza i biti toliko diskriminatoran. Pretpostavka da žene voze lošije od muškaraca je jednostavno pogrešna. I Elvis je živ.

Kad smo sjeli na kavu odlutao sam razmišljajući o tome kako smo zapravo svi mi najbolji vozači na svijetu, a ostali obične neznalice i luzeri.

Da vam ne pričam o tome kad na semaforu čekaju zeleno i onda još par sekundi da krenu. Pa tko im je dao vozačku, nabijem i njega na k... powered by Mamić from Međugorje. Al kad ja zakačim bankinu onda je to isključivo radi spašavanja tuđih života. Iako nema nikog na cesti. Izbjegao sam obada koji se opako približavao s moje lijeve strane.

Često se parkiram kao Leo di Caprio u Vuku s Wall Streeta poslije burne noći. Ali ne zato što ne znam. O ne ne. Ja odmah procijenim da će onaj sljedeći koji će parkirati do mene biti totalni neznalica pa da mu ne bude neugodno, ja sam stao na koso. U potoku.

Kad mi na semaforu zazvoni mobitel baš dok se pali zeleno ne krećem dok se ne javim. To nije neznanje nego razumna vožnja jer nejavljanje na telefon u tijeku vožnje je najveća prometna greška koju možeš napraviti. Osim kad se netko drugi javlja ispred tebe, e onda je on konj.

˝Ja kad vozim brzo ne vozim brzo, ali volim voziti brzo, onako sportski jer kad vozim niti pijem niti jedem.˝ Kerum i ja smo isti. Iako ja ipak nešto pojedem. Kad netko projuri pored mene na autoputu to je obična propalica koji će svojom vožnjom nekoga ubiti i ugrožava svih nas u prometu. Obično ga popratim sa ˝Uf, vidi ovoga...˝

Ako ja proletim pored nekoga onda se taj netko vuče po autoputu poput puža i ako misli tako voziti bolje da si kući kupi igricu i onaj volan, a ne da maltretira nas profi vozače bez veze. Posebno su mi dragi ovi u autoškoli. Dok naprave sve pripreme za skretanje (pogled u gornji retrovizor, bočni, okret glavom) prođe skretanje. A ja iza njega žurim. Jer uvijek žurim i kad ne žurim. To zato jer nisam ništa jeo. Ni pio. A kava me čeka. Pobjeć će iz kafića.

A onda dođe sljedeće skretanje i jadnik je zaboravio upalit žmigavac. Zašto da ja znam gdje on ide? Zato i imamo debile na cesti kad ih ovako uče već u autoškoli. Sjećam se kad sam ja bio u autoškoli, bio sam najbolji. Nisam pogriješio ništa. Čudili su se zašto uopće polažem.

Kad sam polagao pred komisijom, auto mi se ugasilo na zebri jer je preko nje prošla prezgodna cura. Vjerojatno ista ona koja sad loše vozi. Ja sam ugasio auto da joj odam počast. Jednom kad postaneš vrhunski vozač gotovo je nemoguće biti suvozač. Ovaj što me vozi je tu samo za ukras.

Ja znam, i to naravno moram prilično glasno i nervozno objasnit, kad treba skrenut, koliko treba ubrzat i kad treba stat. Dodatni bonus je upozoravanje na to da treba dati žmigavac, da se mora parkirati unutar crta i da sam tristodvadeset puta bolji vozač od onoga koji me vozi. Pa sve da me vozi i Lewis Hamilton. Uostalom što on zna? On vozi formule. Nema on pojma ove ulice kao ja.

Kako ne možeš zapamtiti otkuda si došao? Pa valjda se znaš vratiti istim putem. Bez obzira što ne ideš istim putem. A to što ja ne mogu naći gdje sam parkirao auto bez GPS-a je isto zanemariva činjenica. Naravno da ja, kao već spomenuti profi vozač, znam apsolutno sve o automobilima. Ja ga po zvuku prepoznam kad mu nešto ne valja.

Na primjer ako stanem nasred ceste, a nisam ga tankao zadnja dva mjeseca ja odmah znam da je to zato što mu nedostaje goriva. Znam da mi u auto ide benzin. Doduše nisam siguran jel onaj 95, 98 ili 100, ali mislim da to stavljaju na benzinske samo da nas zbune. Znam dodati i tekućinu za staklo. Nekad promašim pa ubacim tamo gdje ide antifriz, ali to je zato što sa pročitao članak da nije dobro previše frizirat auto. To mora bit to.

Ali neki ljudi jednostavno ne znaju. Auti imaju pet, šest, sedam brzina. Znam puno ljudi koji ne znaju dalje od treće. Možda je to efekt Severininog brojanja (jedan, dva, tri...) pa ne znaju dalje, a možda su samo u onoj autoškoli previše vremena trošili na okretanja glave pri skretanju, a zaboravili mijenjati brzine.

Zanimljivo je da mi je i stari bio najbolji vozač. Od njega sam i naučio sve te psovke i nervozu prema ostalim sudionicima u prometu. Valjda je to nasljedno. Nadam se da ću jednog dana i ja moći gledati svoju djecu kako nabijaju na svoje reproduktivne organe sve sudionike u prometu. Bit ću ponosan tajo.

Samo moja djeca će bit dobri vozači. I tako sam se trgnuo iz razmišljanja, pogledao vani prema onom divno parkiranom autu kad u njega iz obližnje kladionice, u trenirci koja ponosno pokazuje tu junačku figuru pravog atlete, ulazi muškarac.

Ah, pretpostavka je majka svih zaj..., ups, pogreški...

O autoru:

Volim pisanje, fotografiju, pjesmu, 'sve što vole mladi'... Svoje misli često pretočim u tekst i nadam se da će se dio tih misli svidjeti i vama koji ih čitate... 

Pratiti me možete na Facebooku i na Instagramu.