"U Hrvatskoj je na djelu nova vrsta fašizma u kojoj je neoprostivo reći da si Hrvatica i katolkinja", ispalila je u očaju poznata novinarka Mirjana Hrga na sudskom ročištu povodom njezine tužbe protiv tjednika Novosti.
Na kakvu 'novu vrstu fašizma' nas upozorava Mirjana Hrga?
"U Hrvatskoj je na djelu nova vrsta fašizma u kojoj je neoprostivo reći da si Hrvatica i katolkinja", ispalila je u očaju poznata novinarka Mirjana Hrga na sudskom ročištu povodom tužbe protiv tjednika Novosti.
Nema što, teške su riječi pale.
Brutalna je to osuda hrvatskog društva. Hrga je pred sutkinjom otvorila dušu i "u očaju" izbacila "sav jad koji joj se nataložio" zato što joj se u nekim člancima na teret stavlja karijera u nesretnim Motrištima HTV-a.
Hrga je iz svog osobnog iskustva donijela mnogo širi zaključak o nekakvoj "novoj vrsti fašizma" u kojoj je, kako ona kaže, "neoprostivo reći da si Hrvatica i katolkinja".
I odmah se nameće pitanje: zašto bi netko to uopće išao govoriti?
Zašto bi Hrga nekome otkrivala, pa i poručivala, koje je nacije i vjerskog uvjerenja? I zbog čega bi nekoga uopće bilo briga?
I iz toga slijedi drugo, mnogo važnije pitanje: iz kojih se motiva to ide naglašavati?
Mutacije hrvatstva
Proteklih godina vidjeli smo svakakve mutacije i iskrivljena tumačenja hrvatstva i katoličanstva u hrvatskom društvu. Ono se odavno dijeli na dobre i loše Hrvate, na one ritualne i na iskrene katolike, na privilegirane i na sve ostale branitelje, na "klerikalce i antiklerikalce" o kojima je neki dan filozofirao Davor Ivo Stier.
Onaj tradicionalni "fašizam", da se poslužimo Hrginom retorikom, duboko je podijelio ovo društvo upravo po toj liniji: na "Hrvate katolike" i na one druge, manje vrijedne, sumnjive pojedince koji moraju biti kuš ili naprosto iseliti.
I u mnogim profesijama, pa tako i u famoznom "državotvornom" novinarstvu, nije se moglo napredovati ako se javno nisi deklarirao kao Hrvat i katolik. Mirjana Hrga je s time sigurno dobro upoznata.
Pa ako novinarka Hrga misli da je danas "neoprostivo reći da je Hrvatica i katolkinja" - kad već ima potrebu to govoriti i misli da je nekoga doista briga - onda bi trebala znati da je danas praktički neoprostivo reći da - nisi Hrvat i katolik.
Zlostavljana Hrvatica i katolkinja
Međutim, danas je neoprostivo reći i da si obiteljski zlostavljana i pretučena Hrvatica i katolkinja. Odmah će ti ministrica objasniti da je to tako u braku, a udovice branitelja poručiti da se "ne smije cinkati muža". I tisuće će se u ime hrvatstva i katoličanstva dići protiv konvencije koja jamči zaštitu zlostavljanim Hrvaticama, pa i katolkinjama.
Da je Tomislav Karamarko politički poživio, bilo bi neoprostivo reći da si protiv Tuđmana, Šuška i da si kritičar Domovinskog rata. Što su mnogi protumačili kao "neku vrstu fašizma".
A kako smo krenuli, uskoro bi moglo postati neoprostivo pozivati se na antifašističke zasade Ustava i hrvatske države.
No zato se u ime nekakve zaštite kršćanstva ovoga tjedna splitski taksisti pridružuju pobuni protiv Istanbulske konvencije jer misle da se tako bore protiv konkurencije iz Ubera. A kad je Saša Pavlić s križem na leđima došao prosvjedovati za bolesnu djecu nitko od dežurnih Hrvata i katolika nije mu došao dati podršku.
Poštapalica i legitimacija
Ima u Hrginim riječima i tragova istine. Pojam Hrvata i katolika proteklih je godina toliko proskribiran u hrvatskom društvu da je to postala poštapalica ili legitimacija. Baš kao i titula branitelja.
Od Karamarkove izjave "Kakav zakon? Pa to su branitelji" dok su šatoraši jurišali na Banske dvore, preko klerikalizacije zakona i vlasti, pa do nametanja konzervativnih vrijednosti čitavom društvu u ime tobožnje zaštite interesa "Hrvata i katolika", sve su to koraci koji vode društvo u smjeru u kojem je nemoguće proći bez legitimiranja vjere i nacije.
Kad se ministri hvale da se na telefon javljaju s "Faljen Isus" ili kad se ritualno postrojavaju na misama.
U siječnju ove godine u Splitu je pokopan poznati Feralov novinar i urednik Predrag Lucić. Ispraćen je u vjerskom obredu, uz katoličkog svećenika i pod križem. Nikome nije nabijao svoju vjeru na nos, njegova vjera nikome nije bila važna, a nacionalna identifikacija naprosto se podrazumijevala.
Ali zato je Mirjana Hrga očajna što se u ovom "novom fašizmu" ne može nikome pohvaliti da je "Hrvatica i katolkinja".
Pa ako je doista tako, onda može slobodno to zadržati za sebe. Ionako je to njezina privatna stvar.
Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.