„Pun mi je k.... toga da mi svi govore da moram voljeti sebe da bih pronašla njega. Nek odj.... više od mene. Pa hrpa ljudi je u vezama, a mrze sebe i pola svijeta.“
BRUNO ŠIMLEŠA:
Moramo li za početak voljeti sebe da bismo pronašli ljubav?
Tim je biranim riječima draga poznanica započela našu kavu. I razumijem njezinu ogorčenost jer kada pogledaš oko sebe, doista ima bezbroj ljudi koji se uopće ne vole, a svejedno su u vezi.
Moraš li doista voljeti sebe da bi pronašao nekoga? I koliko? Je li dovoljno polovično voljeti sebe da bi privukao partnera? Moraš li se voljeti ¾? Ili možda 82,4%? Koja je ta tajna formula? Ili moraš 100 posto voljeti sebe?
A opet, znamo li što to doista znači – voljeti sebe? Sigurno znate nekoliko bisera koji su sebi toliko dragi da hodaju dva metra iznad svih nas ostalih. Sigurno poznajete nekoliko ljudi koji su čvrsto uvjereni da vrijede više od drugih. Npr., od spremačica... Ali zapravo mi se ne da o takvim ljudima jer to nisu ljudi koji vole sebe. Možda su eventualno zaljubljeni u sebe, pa kako to često biva u zaljubljenosti, idealiziraju objekt svoje ljubavi, u ovom slučaju - sebe! I onda umisle da su vredniji od drugih.
Ali ja ne govorim o zaljubljenosti u sebe, nego o pravoj ljubavi.
Ljudi koji istinski vole sebe ne moraju spuštati drugima da bi sebi porasli u očima. Ljudi koji istinski vole sebe ne misle da su vredniji od drugih, ali itekako znaju da su vrijedni. Oni znaju što zaslužuju. I možda još važnije – ljudi koji vole sebe imaju muda to i tražiti!
Znaju svoju vrijednost i imaju hrabrosti ponašati se u skladu s time.
Uzimaš me zdravo za gotovo i ne misliš to promijeniti? OK., ali ajde omalovažavaj nekoga drugoga! Ne cijeniš me? Sve u redu, imaš pravo na to, ali bježi iz mog života! Ljudi koji vole sebe nisu mlaki, veselkasti slabići koji će dopuštati sve i svašta. Upravo suprotno – to su osobe koje imaju muda tražiti ono što zaslužuju jer vrlo dobro znaju što zaslužuju! I tražit će to bez ikakve grižnje savjesti!
Onima koji ih ne poštuju mirno će zalupiti vrata pred nosom i neće se danima preispitivati jesu li to smjeli napraviti. Njima je kristalno jasno da smiju tražiti ono što zaslužuju. Dakle, kada govorim o ljubavi prema sebi mislim na zdrav osjećaj vlastite vrijednosti. I ne brinite se, neću sada ispisati taj instagramski hit koji toliko nervira moju prijateljicu – Moraš voljeti sebe da bi volio druge.
I inače sam alergičan na instagramsku duhovnost prema kojoj nije važno koliko je nešto površno i jesu li uopće definirani pojmovi, bitno je samo da stane u jednu rečenicu. Da ostavi dojam na tebe prije nego što prorade klikeri. I upravo mi ta površnost ide na živce. Čak i da znamo što znači voljeti sebe, što mnogi pogrešno poistovjećuju s narcisoidnošću i prepotentnošću, ostaje pitanje koliko?
Koliko bi trebao voljeti sebe? Je li ¾ dovoljno ili moraš 100 posto? I ne staje priča na tome... Smiješ li imati ijednu manu? Ili možda smiješ imati mane, ako ih prihvaćaš. Ali opet – koliko ih prihvaćaš?
Prihvaćaš li uistinu te svoje mane ili ih „prihvaćaš“ jer si pročitao u nekoj knjizi da bi to trebao pa ćeš se nagovoriti da ih prihvaćaš, iako u svom želucu ipak osjećaš nešto drugo. Sva ta pitanja, a bome ni odgovore, nećeš pronaći u instagramskoj duhovnosti u kojoj sve tako slatko stane u jednu misao. U tri retka... Da uspješno bulji u tebe s ekrana pa stisneš srčeko prije nego što uključiš mozak...
Jer razumijem svoju iznerviranu prijateljicu. Ona je u pravu kada konstatira da mnogi ljudi u vezama ne vole sebe. Čak štoviše, ona sebe voli čisto dovoljno, a svejedno ne nalazi frajera tako da su odgovori ipak negdje drugdje. Jer voljeti sebe je uvjet bez kojeg ne možete imati istinsku ljubavnu vezu, ali svakako nije jedini. I da budem maksimalno jasan, da bi pronašao ljubav ne moraš biti besprijekoran, ne moraš nadvladati sve svoje mane jer iskreno, onda bi valjda četvero ljudi bilo u vezi. U čitavom svijetu!
Dakle, ne moraš voljeti sebe 100 posto, ne moraš prihvaćati sebe 100 posto, smiju te iritirati neke mane i smiješ imati neke otvorene rane iz prošlosti, ali to ne smije biti dominantan dio tebe.
Smiješ imati rane, ali one ne bi smjele voditi tvoje ponašanje. Smiješ imati mane, ali ne bi ih smio snažnije osjećati od vrlina.
Ne mogu to izraziti u brojkama jer naša osobnost i psiha ne podnose matematičke izračune, ali taj dio nas, dio koji prihvaćamo, dio koji volimo, dio koji je autentičan, mora biti dominantan. Jer za privlačenje nekoga, bilo koga, realno, ne trebaš ništa. Svatko može biti u vezi koja je bez veze. Najranjenija osoba i najsiromašnija osoba koja uopće ne voli sebe mogu privući jednake životne siromahe s kojima će biti u vezi.
Ali želiš li istinsku ljubav u toj vezi, moraš znati voljeti. No to je sve samo ne jednostavno i to je sve samo ne dovoljno. Naša se kava odužila jer smo prokomentirali druga područja koja je stvarno koče u ljubavi, a to ću vam, uz njezino dopuštenje, prenijeti u sljedećoj kolumni. Do tada, volite se, ali nemojte misliti da će to uvijek biti dovoljno.
Najuzbudljiviji životni odgovori doista ne stanu u slađahni instagramski citat!
Osim na BlogBusteru, Brunu možete pratiti na Facebooku, Instagramu i YouTubeu!
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
