Suočivši se sa smrtnim slučajem u obitelji i čekanjem još jednog takvog poziva odlučila sam se isključiti od svih i svega što, odnosno tko nije u mojoj najbližoj okolini.

Nisam bila prisutna na mrežama, nisam pisala, nisam se osjećala dužnom pisati ili biti prisutnom na blogu. Otišla sam na dvije kave, zalijevala cvijeće, sjedila na terasi i promatrala ljude i okoliš oko sebe.
Razmišljala sam o konceptu Mogu, ali i ne moram…

Mogu, ali i ne moram

Mogu, ali i ne moram pisati svaki tjedan.
Mogu, ali i ne moram pisati sponzorirane objave ili biti bloger influencer.
Mogu, ali i ne moram poštivati obrasce koji su nastali neprestanim ponavljanjem određenih pojmova.
Mogu, ali se i ne moram boriti protiv, odnosno za te iste koncepte.
Mogu, ali i ne moram sutra pokrenuti svoju firmu.
Mogu, ali i ne moram * ubaci želju po izboru *

Što se tiče čitatelja (i ja sam sama jedan od njih za neke druge blogove, knjige, sadržaje općenito…) previše se pritiska i naglaska stavlja na želje pojedinca, umjesto na potrebe. Pojedinac ne zna što želi, a treba li mu još jedan fashion, beauty, influence blog/pojedinac – mislim da ne treba.

Iz tog razloga ni ja se ne moram osjećati dužnom biti prisutna, a kamoli skupljati čitatelje/pratitelje/followere kako bi me neka blažena PR agencija primijetila ili mi dala neki komad ‘kolača’.

Ako sam nešto naučila iz cijele situacije je, ako mogu upotrijebiti riječ ‘mrzim’, to da mrzim osjećati dužnost prema nekome ili nečemu, pogotovo tom nekome ili nečemu koji ne pruža vrijednost.

Previše se novca počelo vrtjeti u, po mom mišljenju, ispraznim konceptima i načinima poslovanja pa se mi, ambiciozni kreativci koji znaju da se može živjeti od pisanja, uhvatimo za neke slamčice spasa koje se sastoje u „provjerenom receptu“ uspjeha. Jer se to tako mora.

Ne mora se. I ja neću, niti ne želim… Ovi dani podsjetili su me da sam oduvijek bila ona inatljiva osoba koja neće onim putem kojim idu drugi, prvenstveno se to odnosi na ovaj blogerski put kreiranja savršeno nedodirljivog lifestylea, razno raznih event naslikavanja, žicarenja za rent a car sponzorstva, traženja Mentora kojem se treba dovoljno duboko uvući da te on ispusti u sve relevantne pore rvackog društva i ostale (h)rvatske tragedije.

Mit: Ali to ovdje tako funkcionira

Počevši s tim mitom, s kojim sam okružena već neko vrijeme da sam o njemu napisala i tekst, odlučila sam da moje mjesto nije Ovdje. Niti će ikada biti. Počevši s tim da me fakultet traži smrtni list kako bih potvrdila svoj izostanak jer to nije dovoljno dobar razlog izostanka…

A možda u ovoj državi postoje osobe kojima je izmišljanje smrtnih slučajeva hobi jer kad se ode iz krajnosti u krajnost ona zapravo postaje društvena norma.

Ono što zapravo želim napisati kao osvrt na izostanak je da je taj izostanak najmanje bitan, bitno je PRUŽANJE VRIJEDNOSTI, a ako jedna obrazovna institucija koja okuplja mlade nade ove države ne može ili ne želi naći razumijevanje i podršku za osobe kojima je potrebna u trenutku, kako uopće možemo razgovarati o tome da kasnije isti ti ljudi razmišljaju o ulaganju vremena i kapitala natrag društvu koje ih ionako ne poštuje.

I to je ono što mrzim u ovoj društvenoj klimi: nevrednovanje ljudskog rada i truda bez obzira je li to blagajnica kvartovskog marketa, student ili netko treći.

Iz mita Ali to ovdje tako funkcionira odlučila sam da za mene to nije niti će ikada vrijediti.

Svjesna sam svojih radikalnih stavova koji se ne sviđaju ljudima koji hodaju pognute glave, ljudima koji su se uvukli u razno razne kombinacije u kojima im je dobro jer bi izvan ove jadne države bili gladni, a ne influenceri, ljudima koji će radije ići po tuđim nego svojim pravilima.

Ali to je moj put. Moj put koji je za mene ispravan. Za koji ne tražim da ga itko razumije jer nitko ne živi moj život, niti ja živim tuđi.

Sretna sam zbog ljudi koje sam na tom putu srela i svim ostalima koje ću tek sresti.

Uvijek je i nikad nije pravo vrijeme za odlučiti što želimo. I ustrajno stajati iza tih odluka.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici:

Zovem se Andrea Tintor, autorica sam bloga 'Razlivena Tinta' i zaljubljenik sam u knjige, čitanje i pisanje. Volim promatrati svijet i crpiti inspiraciju iz svakodnevnih trenutaka. Osim na blogu pratiti me možete i na Facebooku.