Povjerenica Viviane Reding ratuje s premijerom Zoranom Milanovićem na isti način i oko vrlo sličnih stvari kao što je Carla Del Ponte ratovala s premijerom Račanom.
Baš u tjednu u kojem je premijer Zoran Milanović zaratio s povjerenicom Europske komisije Viviane Reding, braneći se od njezinih optužbi da štiti komunističke zločince, u hrvatskim medijima osvanula - kao naručena, iako potpuno drugim povodom, ratom u Siriji - bivša haška tužiteljica Carla Del Ponte.
Ona koja je godinama ratovala s hrvatskim premijerima optužujući ih da štite ratne zločince.
Dugo smo bježali od vlastite prošlosti, ali ona nas opet sustigla.
Gotovina i Perković
Sustigla nas je prošlost u kojoj je premijer Ivica Račan bio pod pritiskom da poštuje Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom, kao što Milanović sada mora poštivati ono što je potpisano u pregovorima s EU. Prošlost u kojoj je Del Ponte prijetila Hrvatskoj sankcijama zato što nije procesuirala svoje ratne zločince, kao što Viviane Reding prijeti sankcijama zbog "lex Perković".
Ona prošlost u kojoj je Ante Gotovina simbolizirao ono što danas predstavlja Josip Perković.
A u toj istoj mračnoj prošlosti Carlina glasnogovornica Florence Hartmann na isti je način ljutila naše premijere, kao što Mina Andreeva sada izaziva bijes Milanovića i njegove ekipe.
Uglavnom, svako malo na naše prostore bane neka utjecajna, ambiciozna i nadasve beskompromisna gospođa (tužiteljica, povjerenica) kako bi predsjednicima Vlade podijelila packe i povukla za uši.
Batina iz Bruxellesa
Radi se o ženama slične biografije - Del Ponte je ratovala s talijanskom mafijom, Reding s telekomunikacijskim divovima - slične retorike - Del Ponte je optuživala balkanske vlade da štite zločince, Reding je francusku vladu zbog protjerivanja Roma usporedila s Vichyjem - sličnim ambicija i sličnog koketiranja s visokom politikom u svrhu ostvarenja vlastitih ciljeva.
Del Ponte je koristila EU kao batinu za utjerivanje lica sa svojih potjernica, dok se Reding sada nastoji domoći samog vrha briselske piramide moći.
Naravno da je ova pojava dviju premijerovih Nemeza u istom tjednu bila slučajnost - premda ne bi bolje ispalo ni da je bilo planirano - ali ipak je poslužila kao podsjetnik na činjenicu da se opet borimo s istim simptomima.
Opet nam se dijele lekcije o poštivanju zakona i međunarodnih ugovora. Opet se vadimo na primjere drugih zemalja kad želimo opravdati vlastite nedostatke. Opet premijeri ulaze u ratove koje ne mogu dobiti. Opet Hrvatska ispada nevjerodostojni partner i međunarodni "troublemaker". Opet se zbog toga stvara izvanredno stanje u državi.
I naravno, opet smo pred međunarodnim sankcijama.
Sanader i Karamarko
Račan je bio suočen s optužbom da je pustio Gotovinu da pobjegne, te da nije želio uhititi generala Janka Bobetka u njegovoj kući, kao što se Milanović sada brani od tvrdnji da štiti Josipa Perkovića, iako obojica premijera govore da s njime nemaju veze. Ni s udbaškim miljeom, ni s generalskim jatacima koji su svi redom dolazili iz paraobavještajnog i desničarskog miljea.
Pa je tako Ivo Sanader branio generale na Rivi, a onda ih predao Haagu, dok Tomislav Karamarko sada optužuje Milanovića za ono što je on sam godinama propustio učiniti. Goniti Perkovića i komunističke zločince.
Kao da opet živimo u lošoj prošlosti iz koje nismo ništa naučili.
Pa smo zaslužili da nas stroge učiteljice mlate ravnalom.
