Jučerašnji napad rasiste i fašiste, na lažljivi HDZ, na sumnjivi i misteriozni Most, možda bi zvučao uvjerljivo da Milanović nije ovom prilikom i sam bio nedosljedan.
Zoran Milanović je nastupao kao gubitnik, pa je onda slobodno mogao zvučati kao pravednik.
Mogao je na jučerašnjoj konferenciji za novinare prozivati fašiste i rasiste i zločinačku organizaciju u Domoljubnoj koaliciji, mogao se zaklinjati u visoke moralne, demokratske i političke vrednote svoje koalicije, denuncirati Most kao nedosljednu, prevarantsku, misterioznu organizaciju u čijim redovima se nalaze ljudi "koji su mijenjali pet stranaka i dva prezimena".
Mogao je nazivati HDZ lažljivcima, titrati osjećajima svojih birača, posezati čak za sarkastičnim dosjetkama poput one da u jednoj pravaškoj stranci članici Domoljubne koalicije visi slika poglavnika Ante Pavelića. "Što je to, Hare Krišna?".
I mogao je dobrim dijelom biti u pravu.
To je sve bila igra vidljiva iz svemira. "Gdje su sada reforme? Gdje je sada ono ukidanje županija kao glavni uvjet za koaliciju? Gdje su odgovori HDZ-a? Gdje su obećani rokovi za sastavljanje Sabora?".
Sve su to bila opravdana Milanovićeva pitanja, pomiješana s dobronamjernim porukama zastupnicima Mosta neka se paze da ih HDZ ne prevari. "Jer, oni lažu", veli uskoro bivši premijer.
Prava smijurija
I da, nelogično je da ljudi koji se na lokalnoj razini bore protiv HDZ-a, pa čak trpe prijetnje, napade i pokušaje likvidacije, na državnoj razini dovode taj isti HDZ na vlast.
I da, Tomislav Karamarko je postao smijurija.
Milanović je u naletu pravedničkog bijesa spalio sve mostove, ali je zaigrao na kartu davanja zadovoljštine svojim pristalicama nakon bitke koja, eto, formalno još nije izgubljena, ali sve očito ide prema tome.
Tko gubi, ima se pravo ljutiti.
Nije dosljedan
Međutim, ono što oduzima makar dio vjerodostojnosti tom Milanovićevu pravedničkom istupu - odnosno davanju oduška - jest činjenica da ni on u svemu tome nije bio posve dosljedan.
U prvom redu, on je bio taj koji je tajnim pregovorima s Dragom Prgometom i nuđenjem pozicija pojedinim članovima Mosta sudjelovao u podzemnim igrama, ako ih već nije započeo.
Dok se pripremao za pregovore s Mostom, on ga je potiho razbijao. Nije baš pravednički, zar ne?
S druge strane, ako je Most doista tako misteriozna, netransparentna, te stoga veoma sumnjiva organizacija u kojoj konce vuku ljudi za koje se ne zna i čije zaleđe je nepoznato, zašto je Milanović uopće s njima pregovarao?
Prema onome što je on izgovorio na press konferenciji, uključujući i navodno priznanje Bože Petrova da ne može dopustiti da HDZ ostane u oporbi "jer bi se raspao", Most nije zvučao kao baš idealan partner za formiranje vlasti.
Nije se baš, ako možemo tako reći, uklapao u visoke političke, moralne i ljudske kriterije koalicije Hrvatska raste.
A Milanović im je nudio dolazak na vlast.
Dva prezimena
Da stvar bude još bolja, jučer je upozorio kako su u Mostu "neki promijenili pet stranaka i dva prezimena", te da "kada su neki ljudi iz Mosta u pitanju, tu se ništa ne zna".
Pa ipak, takvog čovjeka, "s pet stranaka i dva prezimena" (a čije ime nije spomenuo javno), predložio je za predsjednika Hrvatskog sabora.
Tada mu to nije previše smetalo.
Nadalje, njegove poruke, one jučerašnje, kao i prethodnih dana, o tome kako ne može prihvatiti suradnju s koalicijom u kojoj se nalaze "fašisti i rasisti", kao i ljudi osuđeni za "teška kriminalna djela", bile bi puno vjerodostojnije kad se ne bi znalo da je Milanović prije izbora dogovarao suradnju s HDSSB-om Branimira Glavaša.
Navodno je toj stranci nudio pojedina ministarstva i tijekom kampanje uporno i veoma upadljivo minorizirao postrojavanje onih notornih Glavaševih crnokošuljaša.
Nije ga smetala čak ni Glavaševa poništena presuda i novo suđenje za najteže ratne zločine.
Hladan prelazak
Kao što ga sada - opravdano - smeta verbalni rasizam i protokolarni fašizam nekih minornih strančica unutar Domoljubne koalicije. Zašto se taj rasizam i fašizam onda ne gone po službenoj dužnosti?
I kad smo već kod toga, Milanović zamjera Mostu da je "hladan prešao" preko činjenice da u Domoljubnoj koaliciji ima fašista i rasista. "U Mostu ima ljudi koji ne pristaju na to, ali ne čuje ih se".
Nažalost, ni on se nije previše uzbudio kad je njegov gradonačelnik Ivo Baldasar otvorio spomenik postrojbi HOS-a koja nosi ime ustaškog bojovnika Rafaela Bobana.
I on je hladno preko toga prešao.
Nije ga se baš čulo kad je Maksimir odjekivao pokličima "Za dom spremni". Oglasio se tek mjesec dana kasnije kad je to trebalo nabiti na nos Kolindi Grabar Kitarović.
Ni u tome nije bio baš dosljedan, zar ne?
U pravu i u krivu
Lako je danas glumiti pravednika kad su ti lađe potonule. Ili su barem na putu prema dnu.
Uglavnom, Milanović je jučer bio u pravu koliko je bio i u krivu. Zvučao je uvjerljivo, ali ne i previše vjerodostojno. Misteriozni Most ga nije smetao kad je s njim pregovarao, niti kad ga je pozivao u koaliciju. Vjerojatno bi preko svega toga prešao kad bi se Most sada iznenada predomislio.
Nisu mu smetali crnokošuljaši, kao što su (iz čisto političkih, a ne svjetonazorskih razloga) zasmetali Tomislavu Karamarku. Nisu mu smetali ustaški spomenici usred Splita kojim vlada SDP-ov gradonačelnik, kao što mu smeta slika Ante Pavelića u pravaškim prostorijama.
Milanović je mjesec dana postojano šutio.
Nije se udostojio sazvati stranačka tijela da ih obavijesti o pregovorima s Mostom, o kadrovskim kombinacijama koje im nudi, o pristajanju na rezove kojima se protivio u kampanji, nije se obraćao čak ni javnosti i biračima da im objasni što čini s mandatom koji su mu dali.
Nije se oglašavao dok je skupljao koaliciju. Da bi eksplodirao kad je shvatio da je tu koaliciju izgubio.
Predizborni govor
Jučerašnji istup stoga je uvelike sličio na predizborni govor. Ne samo za ponovljene parlamentarne izbore koji bi mu u ovoj situaciji savršeno odgovarali (kao što su prije desetak dana odgovarali HDZ-u dok je bio u gubitničkoj poziciji), već i za javno razbijanje Mosta, odnosno poziv za prelazak na njegovu stranu onima koji ne žele u savez s "rasistima i fašistima".
Ali ovo je bilo namijenjeno i opstanku u vlastitoj stranci.
Ono što je govorio i naročito kako je govorio bilo je namijenjeno prvenstveno vlastitim biračima i stranačkim članovima koji bi uskoro trebali ponovno glasati za njega.
Jer, ako već na kraju bude gubitnik, pobrinut će se da barem ispadne pravednik.
