U svibnju 2013. godine Mark Knopfler stiže u zagrebačku Arenu, treći put nakon dva davna koncerta Dire Straitsa. Promovirat će svoj hvaljeni sedmi samostalni album
Prelijevanje love iz posrnule diskografije u zahuktali koncertni biznis počelo je još prije desetak godina. U Hrvatskoj je ovaj trend rezultirao usponom nekolicine domaćih promotora, ali najveći promet napravila je sveprisutna američka koncertna agencija Live Nation. U najspektakularnijoj akciji priredila je dva koncerta U2 na Maksimiru, a lanjske jeseni je potpuno zaposjela zagrebačku Arenu.
Od prvih dana listopada do konca studenog na Laništu su se istovarivali šleperi s opremom za Britney Spears, Jeana Michela Jarrea, Rammstein, Lennyja Kravitza, Toma Jonesa i Sade. Bajka o regionalnoj koncertnoj metropoli završila je otkazivanjem Madonnina gostovanja i dramatičnim padom prodaje ulaznica za sve skupe masovke osim nastupa još uvijek vrlo potentnih Red Hot Chili Peppersa. Kako će se razvijati nova koncertna sezona u Areni?
Ako pretražite internetske stranice najveće hrvatske dvorane, vidjet ćete tek najavu gostovanja Marka Knopflera 5. svibnja 2013. Nagađa se kako će Live Nation do proljeća zapakirati barem još jedan ili dva zagrebačka koncerta, ali zasad je stari Knopfler istaknut kao jedina provjereno rentabilna investicija u sezoni koju je unaprijed pojela recesija.
U ljeto 1983. Straitsi su rasprodali koncert u Zagrebu
Na proljetnoj europskoj turneji promovirat će nekidan objavljen i već naveliko hvaljen sedmi samostalni album “Privateering”, ali jamstvo njegova uspjeha je prije svega minuli rad na ovom terenu. Dire Straits su dvaput gostovali u Hrvatskoj i to u podjednako teškim godinama kad se ovdje živjelo s nestašicama kave i deterdženta, redukcijama struje i vožnjom par-nepar.
U ljeto 1983. Knopflerova družina rasprodala je zagrebački koncert na stadionu u Kranjčevićevoj, dok je brkata narodna milicija nadzirala nekoliko tisuća prekobrojnih koji su po okolnim ulicama slušali svirku posljednjeg velikog gitarističkog heroja iz tabora starih rokera. Dvije godine poslije grandiozna svjetska turneja “Brothers in Arms” započela je splitskim koncertom na Gripama. Iz današnje perspektive grada pod Kerumom to izgleda sasvim nemoguće. Nakon tri tjedna Dire Straits su se vratili u Jugoslaviju da bi odsvirali u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu.
Na četiri nastupa pratilo ih je tridesetak tisuća fanova, što je u onoj široj državi ostavilo neizbrisive tragove. Svatko je u ekipi imao nekoga tko je išao na Dire Straits, a njihov najveći hit “Money for Nothing” slušao se i u najudaljenijoj elektrificiranoj zabiti. Kult Marka Knopflera i Dire Straitsa bio je raširen već do konca 1970-ih s licencnim izdanjem istoimenog debi albuma i svakodnevnim radijskim emitiranjem hit singla “Sultans of Swing”. Za razliku od prvih punk i new wave ploča, njihov prvijenac nije stigao u ove krajeve preko Londona.
'Sultans of Swing' BBC uopće nije puštao, a u Europi je bio hit
Dire Straits je bio najnoviji londonski bend, ali nostalgična šestominutna pjesma u produkciji rhythm’n’blues veterana Muffa Winwooda iz Spencer Davis Group nije nimalo odgovarala punkerskom duhu vremena, i BBC je mjesecima uopće nije “vrtio”. Međutim, “Sultani” su u pohodu na istok odmah pokorili Nizozemsku, a zatim Njemačku i veći dio kontinenta. Europski hit izvezen je u Ameriku i tek je onda bio primijećen u Londonu. Poslije su se omjeri izravnali, pa je famozni “Brothers in Arms” postao jedan od najtiražnijih britanskih albuma svih vremena.
Kad su prispjeli izvještaji iz cijelog svijeta, naklada bestselera Dire Straitsa popela se na 30 milijuna. Za Knopflera koji nije želio ulogu stadionskog rokera to je bilo previše. Dire Straits su poslije planetarne euforije oko “Brothers in Arms” prorijedili svoje akcije, a Knopfler se nakon country epizode s “Notting Hillbillies” definitivno odlučio za solo karijeru i odbio sve ponude za reaktiviranje starog benda.
Knopflera uvrstili na listu najvećih gitarista prošlog stoljeća
Kad je magazin Rolling Stone sastavio listu najvećih gitarista prošlog stoljeća, njegovo ime pojavilo se na 27. mjestu, ali po utjecaju na mlađe gitariste Knopfler svakako ulazi u top 10. Koliko daleko se čuo zvuk njegovih Telecastera i Stratocastera postalo je jasno tek nakon pojave saharskih desert-blues sastava predvođenih Tinariwenom koji je nimalo slučajno osvojio zagrebačku publiku. Na često postavljeno pitanja o utjecajima iz zapadnog svijeta saharski električni gitaristi uvijek odgovaraju isto – Dire Straits.
Jedan od mlađih gitarista iz Agadeza rekao je – “kad bi ovdje došli Dire Straits, skupila bi se cijela Sahara”. Novi dvostruki album “Privateering” mogao bi još malo učvrstiti njegovu iznimnu reputaciju. To je zbirka 20 pjesama, u kojima je američki južnjački blues skladno pomiješan s keltskim folkom, a karakteristični Knopflerov sound obogaćen zvukom irske frule. Suvišno je unutra tražiti pjesme poput “Sultans of Swing”, “Private Investigations” ili “Ride across the River” jer je Knopfler poslije zlatnih godina Dire Straitsa napravio daleko više kao gitarist i pjevač nego kao autor. No s druge strane, “Privateering” je njegov najjači solo album nakon “Sailing To Philadelphia” i bit će dodatni motiv mnogim obožavateljima da što prije nabave ulaznice za Arenu.
Oni koji su na koncertu Dire Straitsa u Kranjčevićevoj ostali izvan stadiona, sigurno će prvi pohitati na blagajnu. Muzičar koji ima takvu publiku rasprodat će dvoranu i u najtežoj godini.
