Jedna od iritantnijih vrsta komentara na portalima su mi oni „boli me briga“ ili „koga boli briga za to“ komentari uglavnom (ali ne i isključivo) u showbizz rubrikama. Dakle, rubrikama koje nam donose vijesti o poznatima, manje poznatima, njihovim turbulentnim ljubavnim životima, vjenčanjima i rastavama, ljubavnicama, dobrim autima, dobrim komadima (muškim i ženskim) i njihovim (polu)golim fotkama, ukratko –  tko, što, gdje, kako, s kim… Znate već – o onome  što nikoga ne zanima, a o čemu mnogi sve znaju. 

To su najviše pljuvane rubrike, a nekim „čudom“ opstaju i opstajat će jer hrane našu radoznalost.

Neki od najčešćih primjera (ovo je finija verzija) tih komentara su: 

Od vulgarnijih verzija često se može vidjeti sličica na kojoj Mamić sa živom gestikulacijom i prikladnim tekstom na svoj prepoznatljiv način daje do znanja što misli o nekoj temi. 

Tu je zatim i sličica Lea di Caprija u bijeloj polo majci i crnim sunčanim naočalama, u sceni iz filma Vuk s Wall Streeta u ulozi Jordana Belforta, na kojoj nam, smiješeći se blještavim osmjehom, daje do znanja da ga boli ona stvar za sve nas luzere koji se ne bavimo krupnim financijskim prevarama. 

U zadnje vrijeme popularna je i sličica samog k…a koji veselo puca u zrak iz dva pištoljčića (možda su to Hrvatski samokresi?) s popratnim tekstom koji glasi (pogodite kako): puca mi k…c.

Mnogi bi se isto tako rado naslikavali i bili važni i viđeni samo da mogu.

Od muških komentatora tog soja nerijetko se mogu pročitati podvojene prostačke rečenice tipa Koga boli briga za tu kravu koju treba dobro i......i. Dakle, u istoj rečenici vidimo kako je prisutna mješavina pohote i prezira jer takvi tipovi odmah omalovažavaju ženu za koju znaju da im je nedostupna i za seks i vezu, zbog njihovog neadekvatnog statusa, nedovoljnih financija i(li) bezveznog izgleda.

Osim što takvim svojim komentarom njihovi autori dokazuju da su pročitali  „nimalo im zanimljiv i površan sadržaj“, time potvrđuju i svoju potrebu da se uzdignu iznad pročitanoga, da nam daju do znanja kako su potrošili svoje dragocjeno vrijeme na takvu trivijalnost. 

Najbolje od svega je što oni to redovito rade, dakle redovito čitaju žute rubrike (ali i ostale) i ostavljaju komentare kako ih nije briga jer im valjda to postane instant način da si malo podignu raspoloženje. Dakle, em kliknu, em komentiraju i skoče sami sebi u usta i tako cijelo vrijeme zapravo doprinose objavljivanju upravo takvih sadržaja protiv kojih se (kao) bune. 

Naravno, njih doista i nije briga za poznate osobe ili neke događaje na način da ih oni istinski zanimaju, oni ne suosjećaju i vjerojatno se mnogi i raduju kada vide da ni u životima poznatih i imućnih nije sve bajno. U tom smislu je to dakle istina da ih nije briga, a to otvara onda i jedno drugo pitanje koje glasi: koliko je zapravo danas ljudima doista stalo do ikoga i ičega?

Ne, tu je riječ o nekoj vrsti moglo bi se reći voajerske znatiželje i interesa za uvidom u tuđe živote, a osobito u živote onih koji se po nečemu izdvajaju, bilo dobrom ili lošem,  i u tom smislu ti komentari su čisto prenemaganje.

Svi mi imamo tu znatiželju u sebi u većoj ili manjoj mjeri (jedino ako nismo potpuno u svom svijetu): ljudi naprosto vole viriti u tuđi novčanik, tanjur i krevet.
    
Čitam tako zadnjih dana komentare na trudnoće ili moguće trudnoće nekoliko poznatih dama. Jedna žena na fejsu piše (naišla sam inače na mnogo sličnih ili skoro istih primjedbi): Pa što! I ja sam trudna i bila sam trudna i prije dva puta pa se nije pisalo o meni i nikoga nije bilo briga.

A draga, kada budeš trudna sa nekom poznatom osobom ili kada sama budeš poznata, onda će se i o tebi pisati. Onda će se pisati koliko si se udebljala u trudnoći, koliko ti je trebalo da skineš te iste kile, a kada rodiš pisat će se koliko je samo pametno i prekrasno tvoje dijete.

Da si žena bogatog poduzetnika, ma barem ljubavnica, vrhunska znanstvenica, političarka, sportašica, da si glumica, pjevačica, bivša časna koja se udala, sudionica Big Brother showa ili neke slične kulturno-obrazovne emisije ili sve i da si ništa, ali da imaš lovu ili neku dobru vezu i da si super zgodna i imaš dobre sise i voliš objavljivati selfije, onda će nas biti (uvjetno rečeno) briga.

Ti biraj kako ćeš se ostvariti, ali helou!, ne očekuj redovne ili ikakve  tekstove o sebi ako si nepoznata, prosječna osoba. 

Druga je (iako povezana) tema zašto smo i kako došli do toga da kao društvo više nego ikad dajemo značaj i onima koji realno nisu dali neki vrijedan društveni doprinos ili je njihov najznačajniji doprinos upravo u srozavanju ljestvice društvenih vrijednosti. Ali – sami smo za to krivi jer ih podržavamo i čitamo o njima pa se žalimo. Nešto slično kao kad se bunimo protiv vladajućih pa opet glasujemo za njih. 

Novine samo podgrijavaju stvar, ali da nema baznog interesa, odavno bi takve vijesti nestale. 

To me podsjeća na još jednu karakterističnu rečenicu „koga boli briga“ mudrijaša: Pišite o nečemu normalnome da imam što čitati.
Slažem se da su zanimljive teme koje nude nova znanja i pozitivne vijesti uvijek dobrodošle, ali tko to doista želi, može (još uvijek!) itekako čitati o pametnim stvarima, samo što onda ne može pametovati.

Jer tko onda čita i gleda to silno žutilo kad su svi tako produhovljeni i željni dostojanstvenih sadržaja? Postoji izreka: „Mali ljudi pričaju o drugim ljudima. Prosječni ljudi pričaju o događajima. Veliki ljudi pričaju o idejama.“ Nešto se najmanje  priča o idejama, a i to su onda uglavnom neke fiks ideje koje nemaju veze s mozgom.

Netko tu laže!, rekao bi sada jedan šjor koji je već u penziji, a s kojim sam imala čast raditi u bivšoj firmi. Naravno da laže.

Kao što ti škicneš neku pornjavu ili žutilo isto tako su velike šanse da isto to radim ja ili tvoj prijatelj/ica ili partner/ica. Samo što postoje ljudi koji uvijek imaju potrebu prenemagati se da bi ispali bolji u tuđim i svojim očima. 
    
Upravo u kategoriji „koga boli briga“ komentatora nađu se oni koji općenito počnu zauzimati jedan kvazinadmoćan stav u odnosu na svih i sve. Oni naprosto sve obezveznjavaju (ova riječ ne postoji, sada sam ju izmislila, a znači namjerno oduzimanje smisla svemu da bi se mi sami osjećali bolje).

Tako na fejsu često dijele nadahnjujuće savjete i objave, oni su puni spoznaja i veliki pomirljivi kuleri koje ništa ne može uzdrmati, a neki pretjeruju do te mjere da kada im se u razgovoru spomenu svakodnevne stvari da počnu puhati i govoriti kako je sve to zapravo bez veze i nevažno.

Ako spomeneš da ti je puknuo nokat reći će ti: Vrlo važno! ili te pogledati pogledom: Mislim zbilja, ali stvarno, ljudi negdje umiru, a ti meni govoriš da ti je puknuo nokat!

Ako spomeneš da bi voljela kupiti novi sako u Max Mari, ali ne možeš pa ćeš u Zari, održat će ti govor kako materijalne stvari zapravo nisu bitne i ako trebaš umrijeti svejedno je u kojem će to biti sakou.

A kada im daš priliku da oni govore, (gukni golube, da vidimo što ti imaš toliko pametno za reći) pogodite što!: počnu upravo s takvim trivijalnostima na koje su sekundu prije vriskali nevažno! Bez veze! Koga briga! Kako ona mora ići na farbanje, kako je kupila nove cipele, kako joj se zaglavio printer na poslu, kako joj je dijete dobilo proljev….I muški naravno imaju svoje bisere.
Tada im treba odgovoriti kako je to sve što su rekli zapravo bez veze i nevažno i da svijet sasvim lijepo može i bez tih informacija. Ako uopće imate volje družiti se s takvima.

To je izgleda jednostavno njihov nekonstruktivan način da definiraju svoj „đir“ u svijetu gdje se manje-više svatko želi po nečemu istaknuti, ali kada vide da im to drugačije ne uspijeva, onda eto tako pokušavaju omalovažiti i napraviti beznačajnim (sipajući „koga briga“ i „nebitno“) fore, sve oko sebe.

Realno, negdje u dubini duše zapravo misle da su (i) oni sami bezvezni.

O autorici: 

Zovem se Iva Kolega. Autorica sam romana "Ljubavna glad". Obozavam knjige, pisanje, ples i putovanja, a moje objave mozete pratiti na mom Facebook profilu i stranici.