Lakše je probaviti Mamićeve prostote nego šuplje žalopojke
Foto: Zeljko Lukunic/PIXSELL
Mamićevi vapaji da je žrtva političkog progona bila bi uvjerljiva da Mamić u politici još uvijek ne traži zaštitu od istraga. Kao što bi možda prošle tvrdnje da su mu ugrožena ljudska prava da ih nije ugrožavao drugima.
Nije to bilo prvi puta da smo na press konferenciji Zdravka Mamića slušali tirade o političkom progonu, o njegovim ljudskim i građanskim pravima, o urotama i zavjerama.
Svejedno, ono što smo jučer čuli bilo je iznenađujuće, neukusno, pomalo šokantno, ponekad i skandalozno. Premda čak nije bilo ni vulgarno.
Mamić je u svom obraćanju slao dramatične vapaje o tome da su u ovoj istrazi Uskoka - već trećoj po redu - "ugrožena njegova ljudska i građanska prava".
I možda bi te tvrdnje naišle na razumijevanje javnosti, da se Mamić proteklih godina jednako brinuo za ljudska i građanska prava drugih.
Recimo, za ljudska i građanska prava igrača kojima je pod nos gurao izrabljujuće ugovore. Ili za ljudska i građanska prava igrača kojima nije dozvoljavao nastup u prvoj momčadi Dinama dok ne potpišu za njegovu agenciju. Ili za prava igrača kojima je otvoreno prijetio da moraju potpisati za njegovu agenciju, prije nego što su roditelji podnijeli kaznenu prijavu, a igrači pobjegli u inozemstvo.
Ili da se Mamić ovako brinuo za ljudska i građanska prava novinara kojima je prijetio - fizički i verbalno - kao i za prava dužnosnika drugih klubova koje je šamarao i ponižavao i vrijeđao.
Ili da je Mamić makar u jednom trenutku pomislio na "ljudska i građanska prava" Željka Jovanovića kojeg je rasistički izvrijeđao, ali i na prava svih Srba za koje je konstatirao da "se ne mogu nalaziti na čelu tako važnog resora kao što je hrvatski sport".
Možda bi u tom slučaju ovo zazivanje vlastitih ljudskih i građanskih prava zvučalo barem malo uvjerljivije.
Ali zato je usporedba Mamića i Ive Sanadera u nastupu njegova odvjetnika Čede Prodanovića bila na mjestu.
Jer, baš kao što je bivši premijer stradao od iste one politike istog pravosuđa, istih institucija i medija kojima se godinama služio, ponekad i u obračunu sa svojim protivnicima, tako i Mamić danas pada žrtvom pravosuđa, policije, institucija i medija kojima se tako dugo služio, u njima tražio pomoć i zaštitu.
Na politički progon žalila se osoba koju je politika godinama štitila.
Zdravko Mamić je znao što govori. Kao što je znao što radi kad je 2007. godine u ime Dinama pomagao Ivu Sanadera u predizbornoj kampanji, kupivši si time nekoliko godina mira, kao što je znao zašto se tako upadljivo naslikavao po skupovima HDZ-a u protele četiri godine, poručujući time kako uživa zaštitu svoje stranke, kao što sada zna zašto Kolindi Grabar Kitarović organizira rođendanske proslave.
Nakon kojih ona smjenjuje šefa tajne službe.
Intrigantno je bilo i Prodanovićevo spominjanje pravnih mjera koje se u Mamićevu slučaju krše, zaobilaze, preširoko tumače ili naprosto ne provode u "duhu zakona".
Jer, ako ćemo iskreno, i Zdravko Mamić je pronalazio svoje zakonske puteve kroz veze u zagrebačkoj policiji, kroz dogovore sa sutkinjom Ustavnog suda oko rušenja Zakona o sportu, kroz prijateljstvo s predsjednikom Županijskog suda u Zagrebu na kojem je oslobođen optužbe za govor mržnje...
Kao što je kod predsjednice i bivšeg premijera tražio zaštitu od zakonskih mjera.
Zbog svega ovoga pomalo je degutantno bilo slušati Zdravka Mamića kako se poziva na ista ona prava koja je drugima kršio ili im barem ta prava nije priuštio, kao što se otvoreno žali zbog progona politike nakon što je u politici godinama tražio utočište.
A kad smo već kod licemjerja, jer na to se dobrim dijelom svodila jučerašnja tirada, fascinantno je bilo slušati Zdravka Mamića kako sa svojim odvjetnicima traži od prisutnih novinara da mu medijskim putem pomognu u razotkrivanju podvala Uskoka i u zaštiti Mamićevih prava, a onda tim istim novinarima uskrate pravo da postavljaju pitanja.
Je li moglo jadnije?
I možda Mamić ima osnova kad se žali na proceduralne prepreke, na blokadu imovine i druge mjere kojima mu se onemogućuje poštena obrana u istražnom postupku. Ali tko će mu vjerovati nakon što je godinama on sam koristio sve institucionalne i druge načine da zaštiti svoju imovinu, poslovanje, utjecaj i moć?
Ako je ovo doista politički progon Zdravka Mamića, onda je to zato što je Zdravko Mamić godinama bio politička figura bez premca u hrvatskom sportu.
Na njemu se oduvijek testirala politička volja - za zaštitom ili progonom - kao i neovisnost i efikasnost institucija. Tako će, nažalost, biti i ovom prilikom.
