Kad je riječ o Harry Potteru postoje tri vrste ljudi. Prva skupina su obožavatelji tzv. Potterheads, poprilično fanatični, pročitali su svih sedam (tj. osam, ako brojimo “Harry Potter i ukleto dijete”) knjiga, i po nekoliko puta. Znaju imena svih čarolija i svaku noć sanjaju o pismu iz Hogwartsa. Ja sam dio te skupine, iako sam tek blago fanatična.

Druga skupina (Potterdickheads) smatra da je to sve glupo. Knjigama nisu ni prismrdili, pogledali su par filmova, onako usput i nisu ih se baš dojmili. Neki se potrude shvatiti, drugi većinom ne, ali nikome od njih ionako ne uspije (knjige treba pročitat, kažem ja, nudim se da ih posudim bez naknade). U toj skupini je jedan moj frend, koji me svaki put gleda kao da sam skroz luda kad počnem o Potteru uz popratno pljeskanje “ručicama”.

I treća skupina (dickheads) su oni kojima je svećenik rekao da serija knjiga o Harryu na suptilan način relativizira moral, da je Hogwarts zatvoreni svijet nasilja i horora, proklinjanja i čaranja, bla bla bla i oni su ga poslušali. Nije poznato koliko su stvarno bili upoznati s knjigama ili filmovima prije ispovijedi, pražnjenja polica i brisanja hard diska. Jedan momak iz te skupine izveo me na piće. Nisam ni znala da joj pripada, dok nije izjavio da on svojoj djeci ne bi dao da TO čitaju. Kažem vam, moja kamilica koja se dotad pušila naglo je postala ledena, a svjetla u Tkalči zlokobno su zatreperila. (Dementori?) Da nije bio zgodan kao Krum, okrenula bi se na peti i otišla.

Ovo je post za prvu skupinu (pretpostavljam da bi samo takvi kliknuli na link, ako griješim slobodno me ispravite) kojoj ne moram objašnjavati tko su dementori ili Krum. Iako su recepti u kuharici poprilično univerzalni (nema recepata za pivoslac ili grah sveokusnjak), ipak mislim da bi za njom posegnuli samo pravi ljubitelji. No, krenimo otpočetka.

Kuharica se službeno zove Unofficial Harry Potter Cookbook, autorice Dinah Bucholz. Do objave ovog posta nisam uspjela doznati je li ikad probala kontaktirati J.K. Rowling ili nekog drugog tko drži autorska prava i pretvoriti to u službeni dio serijala. Kuharica sadrži više od 150 recepata, od najjednostavnijeg za čaj do kompliciranijih mesnih jela. Bila sam jako sretna kad sam je pokupila iz lokalne poslovnice Pošte, no po otvaranju ostala sam odmah malkice razočarana. Ova kuharica, naime, nema nijednu fotografiju ili bar ilustraciju. Shvaćam da je velik zadatak pripremiti sva ta jela, servirati ih u čarobnjačkom stilu pri magičnom osvjetljenju, al’ baš nijedna?!

Ja sam izrazito vizualni tip osobe, a kad je riječ o hrani mislim da su i svi ostali. Volim vidjeti finalni produkt da lakše pratim recept. Iako bi ovdje po meni najbolje odgovarale lijepe ilustracije sastojaka, jela ili procesa spravljanja, stripovske, lijepo obojane. Na kraju knjige piše da se na web stranici, koja nosi isti naziv kao i knjiga, nalaze fotografije jela iz kuharice, ali ta stranica više nije aktivna.

Uglavnom, fotografija nema. Uspjela sam nekako prežalit taj dio i bacila se na čitanje. Kuharica je podijeljena u devet poglavlja - tipa jela tete Petunije, slastice iz Zakutne ulice ili Hogsmeadea, jela servirana na gozbama u Velikoj dvorani i sl. (moj slobodni prijevod)… Recepti nisu sortirani ni po lakoći tj. teškoći, niti po dobu dana kada se obično spravljaju (doručak, ručak…). U svakom poglavlju ima svega, što može biti poprilično konfuzno, ali može biti i zabavno (element iznenađenja).

Recepti su pisani tako da se ispod naslova nalazi mala uvodna pričica o događaju koji je prethodio ili u kojem je servirano jelo u knjizi, s navedenom knjigom i poglavljem. Za blage fanatičare dušu dalo, za one malo žešće može biti blago iritantno. Ispod uvoda, s lijeve strane nalazi se ljubičasti svitak papira na kojem piše kratka povijest jela iz bezjačkog svijeta (tipa kako je kralj Henrik VIII. prvi u Europi za Božić jeo puricu, a prije toga su se jeli labudovi i kako su ime dobili slijezovi kolačići). Ja, pak, volim i takve podatke i fora urbane legende koji svaki kolač vuče za sobom pa sam ih s oduševljenjem iščitavala.

Što se tiče samih recepata, ima ih stvarno raznoraznih. Od onih za početnike do levela pro (profesionalac), neka mogu spraviti i djeca, a kod nekih je izričito napisano da se rade uz nadzor odraslih. Meni se sviđaju varijacije u kompliciranosti jela. To što znam pripremiti najkompliciraniju slasticu ne znači da znam ispeći meso ili skuhati gulaš. Za druge vrijedi i obrnuto. Svima je na početku trebao recept, nemam problema s tim da u Google ukucam - “juha”. Ono čemu me poučila serija knjiga o Harry Potteru (a i ova kuharica) je da nije dovoljno imati čarobni štapić, s njim ipak treba naučiti baratati, znati inkantacije, kletve i svašta nešto. Bez muke nema nauke čak i u svijetu čarobnjaka!

Nisam još stigla spremiti nešto po kuharici, ali planiram uskoro, o čemu ćete naravno biti pravovremeno obavješteni. Naišla sam na hrpu ideja i vjerojatno ću upetljati svoje prste i malo ih izmijeniti, ovisno o sezoni i namirnicama koje uspijem nabaviti. Bit će naravno i pripadajućih fotografija.

S obzirom da kuharica nije prevedena na hrvatski jezik, do nje jedino možete doći narudžbom preko Ebay-a i koštat će vas 20 dolara. Ako i niste od nekog velikog kuhanja, ali volite čitati i jesti onda će vas sigurno zabaviti. Na primjer, sjećate li se Hagridovih tvrdih kolačića koje vječito nudi Harryu, Ronu i Hermioni? Recept je unutra uz napomenu autorice da ih prepečete i konzumirate tjedan dana kasnije na vlastiti rizik, ako želite baš onakve kakve poludiv servira u svojoj kolibi.

Darivanje

Ako ste pravi Potterhead, razveselit će vas činjenica da i vama dijelim jedan primjerak kuharice! Sve što trebate napraviti da bi ušli u bubanj za izvlačenje je:

– pratiti me na jednoj od društvenih mreža (Facebook ili Instagram) i
– napisati komentar  “Accio, kuharica!” ispod ovog posta (ne na Facebooku!).

Svako dodatno dijeljenje (šeranje), like ili komentar su dobrodošli, ali nisu nužni. Igramo se do ponedjeljka 13.02., a objava dobitnika bit će na Valentinovo. 

– Accio, kuharica!

Izvorni tekst pročitajte ovdje.

O autorici: 

Moje ime je Ana, po danu sam anonimna arhitektica (AA), a po noći čitam o superjunacima. Godina imam dovoljno, ali ljudi i dalje misle kako sam premlada da radim super kolače. Osim na blogu, pratiti me možete i na Facebooku ili Instagramu.