Upravo u trenutku kad se cijeli demokratski Zapad zgraža nad Putinovom politikom, nedemokratskim izborom, atentatima, ratom u Siriji, gušenjem slobode govora, Kolinda mu čestita na pobjedi i zove u posjet Hrvatskoj
Vladimira Putin optužuju da je ukrao posljednje predsjedničke izbore, kao i sve one prije njih. Optužuju ga da je umiješan u atentate na svoje protivnike u Velikoj Britaniji. Optužuju ga da sponzorira doping ruskih sportaša.
Pomaže sirijskom diktatoru Assadu, anektirao je Krim i ratuje u Ukrajini, guši slobodu medija i govora, pod njegovom vlašću Pravoslavna crkva diktira zakone, ekonomija direktno ovisi o Kremlju, u Rusiji se progone pa i ubijaju novinari, oporbenjaci i kritičari režima. Navodno je vlastoručno pomogao u izboru Donalda Trumpa.
Pa naravno da će ga onda Kolinda Grabar Kitarović pozvati da posjeti Hrvatsku.
Hrvatska predsjednica među prvima je – ako ne i prva – čestitala Putinu na pobjedi na evidentno neslobodnim izborima u Rusiji. Čak i prije Donalda Trumpa, a nažalost i Jean-Claude Junckera, predsjednika Europske komisije. Zatim ga je u telefonskom razgovoru pozvala da dođe u službeni posjet Pantovčaku.
Naravno da Hrvatska želi i zaslužuje da je posjeti takav jedan svjetski silnik. I naravno da Kolinda mora požuriti da se prva istakne u tom pozivu.
Plenkovićeva knedla
Premijeru Andreju Plenkoviću jučer je zbog toga zapela knedla u grlu. Od samog stupanja na čelo hrvatske Vlade on gaji nepovjerenje prema Putinu, još od mandata monitoringa u Ukrajini. Zato je lexom Agrokor želio otjerati Ruse iz te kompanije, kao što najavom državnog preuzimanja to namjerava učiniti i u Ini. On je bliži Berlinu nego Moskvi i razumljivo je da mu vijest o pozivu Putinu u Hrvatsku nije dobro sjela.
Kao, uostalom, ni Kolindin poziv Aleksandru Vučiću.
Zašto bi se Hrvatska gurala da se dodvori Putinu?
Naravno, neki će reći da je Rusija globalni igrač, vojna više nego ekonomska sila, energetski moćnik, kao i da je u ovom našem malom regionalnom dvorištu bitno Vučića odmaknuti prema Zapadu, a Putina odmaknuti od Srbije.
Ali zapravo, zbog čega bi se Hrvatska intimizirala s ruskim silnikom, bullyjem, autoritarnim vođom – neki bi rekli i diktatorom – političarom koji je Rusiju pretvorio u privatnu prćiju gdje tajkuni ovise o državnoj milosti, vojska služi za podržavanje svjetskih diktatora i agresiju na susjedne države, gdje se državnim mehanizmima i uz nadzor države provode atentati u inozemstvu, plasiraju fake news, pomaže ekstremističkim i radikalnim skupinama i guši demokracija u svijetu, kao i u Rusiji.
Putin nameće svoje demokratske standarde po vlastitom modelu sve do Bijele kuće.
Zar onda Hrvatska treba trčati Putinu u zagrljaj? Zar se Kolinda mora ulagivati takvom silniku? Je li Putina uopće briga za Kolindu i za Hrvatsku?
Putinova Rusija je sve ono u što se moderna, europska Hrvatska ne bi trebala ugledati. Dapače, Hrvatska treba uzeti Putina kao model kako ne treba voditi državu i razvijati društvo.
Najgori tajming
Ovogodišnjeg Oscara dobio je dokumentarni film "Icarus" u kojem je direktor ruske anti-doping agencije otkrio kako je Putin koristio obavještajne službe da bi lažirao nalaze dopinga i omogućio ruskim sportašima na zimskim OI u Sočiju da pokupe rekordan broj medalja. Dobrim dijelom pod utjecajem nedozvoljenih sredstava.
U Velikoj Britaniji se vodi istraga o trovanju bivšeg ruskog obavještajca u Londonu. U Siriji ruska vojska vodi proxy rat protiv Amerike. U Washingtonu se vodi istraga o ruskom utjecaju na prošle predsjedničke izbore u Americi. Britanski ministar vanjskih poslova SP u nogometu u Putinovoj Rusiji uspoređuje s Olimpijskim igrama 1936. u Hitlerovoj Njemačkoj.
I u takvoj klimi Kolinda prva čestita Putinu i zove ga u posjet.
Naravno, neće biti malo onih koji će zbog svega toga veličati Putina i diviti mu se, kao što se oduvijek u povijesti bilo lako diviti diktatorima i despotima. Ali hrvatska predsjednica ne bi trebala biti među takvima. (Iako bi se Putin dobro uklopio u VIP ložu na njezinoj inauguraciji.)
Niti bi Hrvatsku trebala gurati u prve redove Putinovih obožavatelja.
Male zemlje trebaju voditi računa o svojim interesima, ali s obzirom da su male, to mogu najbolje učiniti ako će se držati principa. A ti principi govore sve suprotno od onoga što promovira Putin.
Jasno, Hrvatska je imala problem i u vrijeme američke invazije na Irak, pa i prilikom posjeta Georgea W. Busha. Stipe Mesić vodio je drugačiju politiku prema Bushu od premijera Ive Sanadera.
Ali Putin je u ovome trenutku višestruko nadmašio Busha mlađeg u tome da ga se smatra prijetnjom svijetu, opasnošću za liberalnu demokraciju i za slobodu govora, te glavnim promotorom nedemokratskih i iliberalnih pokreta u Europi i šire.
Nažalost, Kolinda nije bila usamljena u svojoj čestitki Putinu, brzo zatim čestitku je uputio i šef Europske komisije Juncker, unatoč neformalnoj zavjeri šutnje većine europskih lidera.
Europska unija izgrađena je oko vrijednosti koje bi trebale biti radikalno suprotne vrijednostima Putinove Rusije. Hrvatska je dio te Unije i prihvatile je te iste vrijednosti.
Ovakvim ulagivanjem Putinu dobar dio tih vrijednosti pada u vodu. Ali se savršeno uklapaju u Kolindinu političku viziju.
