Svađa Kolinde i Plenkovića oko sjednice Vlade, garnirana infantilnim prepucavanjem s Jandrokovićem, bude sjećanja na iste sukobe i svađe koje su Ivu Josipovića odvele u poraz na drugim predsjedničkim izborima.
Pametan čovjek uči na tuđim greškama, a budala na vlastitim.
Kolinda Grabar Kitarović treba odlučiti kojoj skupini će pripadati uoči borbe za drugi predsjednički mandat.
Njezin ponovni napad na Andreja Plenkovića i odbijeni zahtjev za zajedničkom sjednicom Vlade, ukrašen infantilnom svađom s Gordanom Jandrokovićem kao već oprobanim "vjesnikom tuđe propasti", probudio je usporedbe s Ivom Josipovićem i njegovim ulaskom u gubitničku kampanju.
Josipović je, recimo, nakon odrađenog posla u rušenju HDZ-ove Vlade po stupanju na Pantovčak ušao u seriju sukoba, a zatim i u klimu hladnog rata s novim premijerom Zoranom Milanovićem. Osim što su se sukobljavali oko državne politike i razilazili u odnosu prema stožerašima i referendumu o braku, otvorilo se i pitanje Josipovićeva utjecaja na SDP.
Preuzimaju stranku
Otprilike kao Kolinda danas, Josipović je nezadovoljnicima u Milanovićevoj stranci služio kao rame za plakanje i podrška u frakcijskim bitkama. Aktualna predsjednica ovih se dana legitimirala kao sponzorica desne struje u HDZ-u koja vrši pritisak na Plenkovića.
Čak se govorilo da bi Josipović mogao preuzeti SDP, zbog čega je Milanović učinio sve da ga nakon izbornog poraza ne pozove u stranku.
Osim toga, konstantna trvenja na relaciji premijer-predsjednik dovela su do toga da je Milanović vrlo nevoljko i do zadnjeg trenutka oklijevao s podrškom Josipoviću u drugoj predsjedničkoj kampanji, kao što je i sam Josipović razmišljao hoće li mu premijerova podrška umanjiti šanse za drugi mandat.
Svojim napadima na nepopularnu Vladu predsjednik je podizao rejting, ali je doveo do toga da je razočarao dio SDP-ovih birača koji su ga kaznili (između ostalog) i zbog takve nelojalnosti.
Udaraju na Vladu
Kolinda danas ponavlja istu grešku: pokušava podići rejting na udaranju jedine legitimne političke mete, zbog čega bi se mogla zamjeriti dijelu umjerenih stranačkih birača.
Najnovija polemika Pantovčaka i Banskih dvora oko programa pomoći blokiranima i demografskoj obnovi i Plenkovićevo odbijanje predložene sjednice Vlade gotovo u potpunosti kopira Milanovićev bojkot Josipovićevih prijedloga socijalnih mjera koje je predsjednik kovao sa savjetnicima na Pantovčaku.
Neke od tih prijedloga Milanović je prisvojio tek kad se on borio za svoj ostanak na vlasti, nakon što je Josipović završio u predsjedničkoj penziji.
Svađa dvojice SDP-ovih velikana vodila se tada i oko ustavnih i zakonskih promjena. Josipović je predlagao dubinsku reformu izbornog sustava, dok je Milanović - najprije privatno, a onda i javno - koketirao s idejom da se predsjednika države bira u Hrvatskom saboru.
Plenković sada maše tom istom prijetnjom pred Kolindom Grabar Kitarović.
Obračun taština
Klasična je, dakle, to bitka predsjednika i premijera iz iste političke opcije koja na kraju vodi u klasičnu kohabitacijsku bitku. Kitarović još nije tražila smjenu Plenkovića, kao svojedobno Milanovića, ali svojim dopisom i kasnijim kritikama nije bila daleko od toga.
Čak je premijera optužila zbog "osobne taštine", a obračun taština odveo je na kraju i Josipovića i Milanovića u izborne poraze.
Jedna od pouka koju Kolinda sada može izvući iz Josipovićeva slučaja svakako je kontraproduktivna svađa s predsjednikom stranke na čiju podršku računa za svoj reizbor. Ne samo zbog logistike i financija, a HDZ je tu bez premca, već i zbog biračkog tijela koje bi moglo podijeliti svoju lojalnost između dva lidera.
Osim toga, Plenković i Kitarović nalaze se u pat poziciji: HDZ ne može računati na pobjedu na predsjedničkim izborima ako Kolindi istakne protukandidata, a Kolinda ne može dobiti izbore bez podrške najveće stranke.
Polupani lončići
Ivo Josipović nije dočekao smjenu Milanovića sa čela SDP-a što ga je na kraju odvelo u poraz. Ako Kolinda Grabar Kitarović računa s tim da će maknuti Plenkovića u idućih godinu dana, moglo bi se dogoditi da završi s polupanim lončićima.
Dovoljno je samo promatrati Jandrokovićeve reakcije.
Osim toga, aktualna strategija udaranja po navodno nesposobnoj i neuspješnoj Plenkovićevoj vladi mogla bi se protumačiti kao licemjerje u trenutku kad Kolinda zatraži podršku šefa te Vlade. A on predsjednicu proglasi najvećoj uzdanicom.
Još jedno podsjećanje: sukob Josipovića i Milanovića 2014. godine doveo je do toga da predsjednik SDP-a nije došao na predstavljanje programa svog predsjedničkog kandidata. Lako je zamisliti da bi to isto napravio Plenković.
Taštine su, dakle, učinile svoje. Ljevica je u kratkom roku - uz asistenciju desnice - pojela svoju djecu.
Bit će uzbudljivo vidjeti kako će se s time u idućih godinu dana nositi zaraćeni diplomatski dvojac.
