Nakon tri godine predsjednica je u Jasenovcu, pred izraelskim predsjednikom, rekla što se od nje očekuje. Kao što je to učinila i u Argentini. Ili kad se obraća svojim biračima. Kojoj Kolindi da vjerujemo?
I tako, Kolinda Grabar Kitarović bila je na pravoj strani povijesti jučer u Jasenovcu.
Pred izraelskim predsjednikom Reuvenom Rivlinom prvi puta je održala govor u bivšem ustaškom logoru i konačno rekla sve što je odavno trebala reći o ustašama i zločinima.
Osudila je "kolaboracionistički ustaški režim iz Drugog svjetskog rata", naglasila kako su se "tom režimu suprotstavili mnogi Hrvati, poginuvši za slobodu i ljudskost", te poručila kako se zahvaljujući njima naša domovina našla na "ispravnoj strani povijesti".
Nije izrijekom spomenula partizane, u osudi "svakog totalitarnog režima" nacizam i fašizam stavila uz bok komunizmu, a osudila je i "manipulacije brojem žrtava u Jasenovcu koje nisu utemeljene na povijesnim činjenicama", iako je upravo ona prije par mjeseci predložila reviziju broja ubijenih i stradalih.
Pa ipak, predsjednica je rekla sve što je trebala reći pred predsjednikom Izraela.
Domoljubi u Argentini
Kao što je rekla sve što je trebala reći u Argentini pred hrvatskim emigrantima i potomcima ustaša, gdje je izjavila da su "nakon Drugog svjetskog rata mnogi Hrvati u Argentini pronašli slobodu u kojoj su mogli svjedočiti svoje domoljublje i isticati opravdane zahtjeve za slobodom hrvatskoga naroda".
Kao što je znala što treba reći kad se obraćala svojim biračima i pozdrav "Za dom spremni" proglasila "starim hrvatskim pozdravom kompromitiranim u vrijeme NDH".
Ili u jeku revizionističkih inicijativa pozvala na novu istragu onoga što se "doista događalo u Jasenovcu, ne samo od 1941. do 1945. godine, nego i kasnije".
Pa ako je predsjednica jučer apostrofirala one koji su Hrvatsku u Drugom svjetskom ratu svrstali na "ispravnu stranu povijesti", još je jasnije da sebe uvijek nastoji svrstati na pravu stranu - politike.
Verzija za svaku prigodu
Jer, Kolinda Grabar Kitarović ima pravu verziju za svaku prigodu.
Kad treba osuditi ustaše ili kad ih treba proglasiti domoljubima. Kad treba osuditi fašizam ili ga strpati u isti koš s komunizmom. Kad treba osuditi ustaški logor Jasenovac ili aludirati da je on bio i komunistički logor nakon 1945. godine. Kad treba osuditi ZDS ili njegovo skandiranje proglasiti "veličanstvenom atmosferom".
Jučerašnji govor pred predsjednikom Izraela nije mogao drugačije biti intoniran, jer su to naprosto diktirale okolnosti.
Pa ipak, Kitarović nije jučer zaboravila ni svoje birače jer u govoru nije spomenula partizane, ali je jasno osudila komunizam. Spominjala je "mnoge Hrvate" borce protiv ustaša, ali nije konkretizirala koji su to bili. Izražavala je žaljenje zbog žrtava Holokausta, ali nije propustila spomenuti ni Vukovar i Škabrnju.
Zaboravila Tita
I dok smo tri godine čekali da hrvatska predsjednica pod jasenovačkim cvijetom konačno jasno i glasno osudi ustaški režim, možemo se pitati zašto smo čekali toliko dugo. Zašto Grabar Kitarović nije to mogla učiniti u prvoj godini mandata? Zašto još uvijek izbjegava službenu komemoraciju? Zašto je progovorila baš sad?
Samo zato što je u Jasenovcu bila s predsjednikom Izraela?
I kojoj Kolindi Grabar Kitarović trebamo vjerovati?
Onoj iz Jasenovca ili iz Argentine? Onoj koja osuđuje ustaše ili onoj koja ih izjednačava s komunistima? Onoj koja se ponosi onima koji su stavili Hrvatsku na "ispravnu stranu povijesti" ili onoj koja vođu tog pokreta Josipa Broza Tita izbacuje s Pantovčaka?
Kolinda Grabar Kitarović govori po željama i pritom dobro pazi što će reći.
