"Često mijenjanje Ustava je neozbiljno, to neće nahraniti ljude", kaže Grabar Kitarović, i to na dan kad je Karamarko najavio uvođenje tuđmanizma u Ustav
"Ustav nisu čarape da se mijenja svaki dan", upozorio je svojedobno Ivan Šuker, saborski zastupnik HDZ-a.
Pa je HDZ neposredno nakon toga pozvao građane da na referendumu glasaju za to da se u Ustav uvede odredba o braku kao zajednici muškarca i žene.
"Mislim da je često mijenjati Ustav neozbiljno", poručila je ovoga tjedna Kolinda Grabar Kitarović, predsjednička kandidatkinja HDZ-a.
Pa je istoga dana Tomislav Karamarko na stranačkom skupu povodom obljetnice smrti Franje Tuđmana izjavio: "U Ustav ćemo uvesti pojam tuđmanizam, kroz jednu zgodnu formulaciju, dogovorit ćemo se kako će ona izgledati".
Mislio je to smrtno ozbiljno, iako je njegova kandidatkinja za predsjednika mogla to eventualno shvatiti pomalo neozbiljno. I tako je sirota Kolinda Grabar Kitarović očito ostala jedina osoba u kampanji, a možda i na političkoj sceni, koja smatra da je mijenjanje Ustava nepoželjno.
Nestabilnija slika
"Ustav je", kaže ona, "temeljni dokument, on se mijenja samo kad je to nužno. Ustav neće nahraniti ljude niti riješiti probleme, već će dovesti do još nestabilnije slike o Hrvatskoj".
Zanimljivo, nije se pritom referirala na referendum o braku, koji je njezina stranka zdušno podržala, vjerojatno zato što je u to vrijeme sjedila u Bruxellesu ili utjerivala strah u kosti talibanima u Afganstanu.
Ali zato sada ima odličnu priliku referirati se na Karamarkov "tuđmanizam" u Ustavu, i to kroz jednu "zgodnu formulaciju". Hoće li takva ustavna odredba "nahraniti ljude i riješiti probleme"?
Naravno, Kitarović je predizbornoj kampanji i fiksirana je isključivo na ono što radi Ivo Josipović. Kao što je Ivana Šukera, kao i cijelu njegovu stranku, užasno smetao pokušaj Zorana Milanovića da promijeni Ustav povodom "lexa Perković", ali nije ih smetala referendumska izmjena Ustava o ustavnoj definiciji braka.
Tako se Kolinda Grabar nije žestoko okomila na Kujundžićev prijedlog da se iz Ustava izbrišu ZAVNOH i antifašizam, a temelji države postave isključivo na Domovinski rat, koji se ionako već spominje u preambuli Ustava.
Itekako je svjesna (ili su joj tako rekli u stožeru) da joj taj dio ne bi donio bodove kod njezinih birača, tko god oni bili.
Profiterstvo i kriminal
A istodobno, ne kritizira Ivu Josipovića zbog toga što je u svom mandatu uspio u Ustav unijeti odredbu o nezastarjevanju privatizacijskog kriminala i ratnog profiterstva. Tek bi takvu kritiku teško uklopila u svoju floskulu o tome da "Ustav neće riješiti probleme".
Kako bi, pobogu, takvu ustavnu odredbu mogla javno okarakterizirati kao "neozbiljnu"?
U nedavnom intervjuu za Novu TV Ivo Josipović je demantirao tvrdnju kako česte izmjene Ustava šalju sliku o neozbiljnosti države, pozivajući se na primjer Njemačke koja, po njegovim riječima, vrlo često mijenja Ustav. Danas je on gotovo dvostruko opsežniji nego 1949. godine kada je prvi puta donesen nakon Drugog svjetskog rata.
Druga je stvar što Ivo Josipović ne zna što bi sa sobom u ovoj kampanji pa se prihvatio onoga što će istaknuti njegove komparativne prednosti u odnosu na njegove protukandidate. Ispast će mudriji, obrazovaniji, "profesorskiji", tko zna, možda i ozbiljniji.
Istina, birači neće baš razumjeti što on tu predlaže i kakve veze ima Ustav s izlaskom iz krize, mnogi se neće time zamarati, ali će mu vjerovati da on kao predsjednik to zna. Ili bi trebao znati. Ili će im svima skupa naprosto biti svejedno.
Ova kampanja ionako se ne vodi oko sadržaja i programa.
Neozbiljne formulacije
I Josipovićev je problem što sada radi ono što se u pravilu u predizbornoj kampanji ne radi: otvara raspravu o kompliciranoj i ozbiljnoj materiji o kojoj se u nabrijanoj atmosferi kampanje naprosto ne može staloženo raspravljati.
Imao je za to pet godina vremena.
Međutim, sama izmjena Ustava ne mora biti neozbiljna, kako to tumači Kitarović, koja ni sama evidentno nije baš na čistu s tim dokumentom.
Neozbiljno može biti samo ono što se stavlja u Ustav.
Izmjene Ustava možda neće, kako ona kaže, "nahraniti ljude", ali još manje će to postići uvođenje "tuđmanizma" u Ustav ili micanje antifašizma iz Ustava.
Kao ni ustavna definicija braka kao zajednice muškarca i žene.
Investitori se neće pitati kakva je to zemlja koja često mijenja Ustav, nego kakva je to zemlja koja u Ustav stavlja zatucane odredbe i notorne bedastoće.
Kad bi se, da parafraziramo Šukera, u ovoj zemlji češće "mijenjale čarape", možda bi nam svima manje zaudaralo.
