Nakon famoznog jogurta i lažne Željezne zavjese, Kolinda je u Krapini svoju verziju domoljublja ponovno temeljila na izmišljotinama o zagorskim pjesmama, zagorskom dijalektu i o hrvatstvu u komunizmu. Dokle to ide?
Od jogurta do popevki: Kolinda domoljublje temelji na lažima
Tko zna, možda su opet krivi savjetnici.
Oni koji su predsjednicu države, toliko posvećenu znanju i obrazovanju, uvjerili da je ZDS "stari hrvatski pozdrav".
Kolinda Grabar Kitarović ovoga je vikenda lansirala novu salvu povijesnih falsifikata i netočnosti. Prvo je za pjesmu napisanu 2000. godine konstatirala da je "jedna od popevki koje su nastale u onim vremenima kad se nije smjela spominjati Hrvatska", dakle u Jugoslaviji, a onda je ponovila kako je u Jugoslaviji bilo zabranjeno "sve ono što se izražavalo domoljubljem".
"Bila je to jedna od popevki koje su nastale u vremenima kad se nije smjela spominjati Hrvatska, Hrvatsko zagorje, domovina, bregi, zipka u kojoj domovina spi, sve ono što se izražavalo domoljubljem", kazala je predsjednica na glazbenom festivalu koji je upravo obilježio 54. obljetnicu.
I na kojem se pola stoljeća pjevalo na kajkavskom, pjevalo o Hrvatskom zagorju, o bregima i svemu ostalome.
Šahovnica i mali Jožica
Također, bila su to vremena kad je Hrvatska nosila službeni naziv Socijalistička Republika Hrvatska u čijem grbu se nalazila šahovnica, a na službenim događajima intonirala se himna "Lijepa naša".
A u tim vremenima, spomenimo samo još i to, na čelu Jugoslavije nalazio se čovjek rođen u Hrvatskom zagorju, a svaki pionir morao je naučiti sve o odrastanju malog Jožice na zagorskim bregima.
Dakle, spominjala se i Hrvatska, i Hrvatsko zagorje, i bregi i zipka, zajedno s domoljubljem.
Sada, međutim, Kolinda Grabar Kitarović promovira neko novo domoljublje. Za koje nismo sigurni temelji li se na neznanju ili na lažima.
Sramota i strahota
Predsjednica je iskoristila Krapinski festival za lansiranje još jedne predizborne floskule o domoljublju, ali i o mračnom periodu komunističkog režima koji je, za nju, bio tamnica hrvatskog naroda. Nakon famoznog jogurta i izmišljene "željezne zavjese" sada je servirala i lažnu zabranu popevki.
Kolinda naprosto mora znati da to što govori nije istina. Znaju to svi oni koji su živjeli u to vrijeme, a na čije glasove predsjednica najviše apelira. Oni koji ne znaju, mogu to bez problema provjeriti.
Ako predsjednica to ne zna, onda je to sramota. Ako zna, onda brutalno izmišlja.
Kao da pred birače postavlja pitanje: hoće li vjerovati njoj ili vlastitim očima, ušima, znanju i iskustvu?
Uglavnom, do sada smo uspjeli shvatiti što predsjednica želi.
Kolindin agitprop
Želi svoju predizbornu platformu domoljublja graditi na kontrapunktu bivšoj državi i komunističkom režimu. Ona želi domoljublje temeljiti isključivo na suprotnosti komunizmu. Komunistička Jugoslavija mora ne prikazati što mračnijom kako bi Kolindina verzija novog hrvatskog domoljublja bila što privlačnija i zavodljivija.
A to je čisti agitprop.
Laganje o prošlosti da bi se uspješnije eksploatiralo današnje stanje. Usađivanje loših uspomena kako bi se parazitiralo na traumama. Orvelovsko prekrajanje povijesti u svrhu falsificiranja sadašnjosti.
Zar Kolinda Grabar Kitarović doista ne može na svoje birače projicirati drugačiju verziju domoljublja?
Zar ono doista mora biti temeljeno na lažima?
Nažalost, iskustvo nas uči da mora.
Kampanja na lažima
Još od prošle predsjedničke kampanje domoljublje je bilo bazirano na lažnoj ugroženosti branitelja i lažnoj brizi za branitelje, na lažima o "nenarodnoj i nehrvatskoj vlasti", na lažima o zatiranju hrvatstva i povratku komunizma, na lažima o Jasenovcu i ustaškom pozdravu, na lažima o ćirilici i Srbima... Na lažnoj zastavi s kninske Tvrđave koju su poklonili budućoj predsjednici.
Cijela operacija dovođenja Kolinde Grabar Kitarović na Pantovčak bila je koncipirana na fiktivnom domoljublju koje se svodi na floskule, šuplje parole, lažna obećanja i brutalne falsifikate.
Narednih godina Kolinda je lagala o "jednoj vrsti jogurta u Jugoslaviji", o Hrvatskoj "iza željezne zavjese", o argentinskim ustašama, poglavniku Paveliću i ZDS, a sada je došla do toga da benigni zagorski festival popevki koristi za plasiranje perfidnih ili naprosto glupih laži koje je tako lako razotkriti.
Laži o pjesmi napisanoj 2000. godine, o festivalu koji je postojao i za Jugoslavije, o dijalektu koji je opjevan u tih pola stoljeća, o Hrvatskoj koja se "nije smjela spominjati"...
Osvajanje vlasti na lažima glavna je odlika populista, demagoga, autokrata i diktatora. A domoljublje bazirano na lažima nije ništa drugo nego lažno domoljublje.
Je li to nešto na čemu će Kolinda Grabar Kitarović u kampanji ili će za sve opet biti krivi njezini zli savjetnici?
Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.