Hrvatska ima četiri velereda i svi nose ime hrvatskih srednjovjekovnih kraljeva. Kolinda predlaže da se uvede i peti velered, onaj Franje Tuđmana s lentom i velikom Danicom. Taman za Tuđmanovu Hrvatsku.
Tuđman među kraljevima. Kako prikladno za njegovu Hrvatsku
Među najvažnijim državnim odlikovanjima Hrvatska ima četiri velereda, i svi su posvećeni hrvatskim kraljevima: kralju Tomislavu, kraljici Jeleni, kralju Petru Krešimiru, kralju Dmitru Zvonimiru.
Franjo Tuđman trebao bi biti peti.
I Franjo Tuđman trebao bi tako i službeno dobiti status kralja.
To bi više od svega govorilo o naravi njegove vladavine i o karakteru hrvatske demokracije u njegovu mandatu, ali i nakon njega.
Danas, upravo na rođendan prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, Večernji list objavio je prijedlog Kolinde Grabar Kitarović - koji se nastavlja na ideju Hrvatskog generalskog zbora - da se uvede novo državno odličje Velered Franje Tuđmana s lentom i velikom Danicom.
Hrvatska bi tako imala pet veleredova - četiri kraljevska i jedan Tuđmanov. Koji bi time bio promoviran u kraljevski status.
Kralj je gol
Takav status, da se ne zavaravamo, Franjo Tuđman ima već odavno: o njemu se slobodno može govoriti samo u "svoja četiri zida", tko ga javno kritizira završi u zatvoru ili ga prebije gomila, dižu mu se spomenici, njegova bista pronosi se po političkim skupovima, naziva ga se Vrhovnikom i Ocem domovine, klanjaju mu se, uzdiže ga se u nebesa i prešućuju se sve mane, greške i naročito haške presude.
Prijedlog o uvođenju Velereda Franje Tuđmana još mora usvojiti i saborska većina, ali Kolindi Grabar Kitarović u predizbornoj kampanji dovoljno je samo da se s time izađe u javnost. Realizacija nije bitna: ona "cilja na Mjesec, pa ako promaši past će među zvijezde".
Svejedno, od formalnosti jača je simbolika.
Jačanje neugleda
Velered Franje Tuđmana, piše Večernji list, dodjeljivao bi se visokim civilnim i vojnim dužnosnicima, vjerskim poglavarima, državnim institucijama i vojnim postrojbama za iznimne zasluge u izgradnji, promicanju i zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa, bitan doprinos u razvitku hrvatske državotvorne misli i domoljublja, te izniman doprinos i zasluge u Domovinskom ratu, stvaranju i izgradnji Oružanih snaga RH.
A posebnu pažnju izaziva onaj dio o "jačanju međunarodnog ugleda i položaja RH".
Dakle, ne samo da je za Tuđmanova života Hrvatska postala mala, prezrena i izolirana državica pod vlašću paradnog diktatora, već je zbog ratne BiH avanture i ratnih zločina dolazila na rub sankcija, da bi i sam Franjo Tuđman završio u pravomoćnoj haškoj presudi za zločine i podjelu BiH.
Toliko o "jačanju ugleda".
Srednjovjekovna Hrvatska
No više od toga, uguravanje Franje Tuđmana, kao demokratski izabranog državnika u državi liberalne demokracije 21. stoljeća, savršeno oslikava njegovu vladavinu, kao i današnji karakter njegove Hrvatske.
Tuđman je volio kraljevsku pompu i parade. Volio je lente i odlikovanja, vojne mimohode i srednjovjekovne odore, volio je vrijeđati neposlušne građane i upravljati svakim segmentom društva. Hrvatsku je smatrao svojim lenom, promovirao je bogate obitelji i kreirao kastu kmetova. Progonio je protivnike i prozivao neprijatelje.
Prezirao je demokratsku proceduru, nije se obazirao na zakone, ignorirao je nadzor i kontrolu.
Još važnije, od Hrvatske je stvorio srednjovjekovnu državicu.
Čak i s jednim vitezom na čelu parlamenta.
Otac zakržljale domovine
Niska razina hrvatske demokracije, kržljave ili pokorene institucije, nepoštivanje Ustava, vladavina sile, a ne zakona, zatupljivanje građana, jačanje i utjecaj Katoličke crkve, odnos prema ženama i njihovu tijelu, odnos prema obrazovanju, prema manjinama i ljudskim pravima... To je današnja Hrvatska.
Nije li onda logično da se oca ovakve domovine i službeno proglasi kraljem?
Franjo Tuđman sebe je smatrao kraljem. Koji je bez problema mogao poništavati izbore, nazivati protivnike "izdajicama i diletantima", a oporbenjake "stokom sitnog zuba", dok je paradirao s lentom i promovirao svoju "kraljevsku" obitelj.
No činjenica da se jednog izabranog dužnosnika uzdiže na razinu hrvatskih kraljeva ipak najviše govori o njegovim sljedbenicima.
Onima koji besramno parazitiraju na njegovoj karizmi (ili kako to već želite nazvati), onima koji jeftino trguju njegovom uspomenom ne bi li se ogrebali za novi mandat, i sve to u državi koja je odgojena tako da se divi velikanima, umjesto da izgrađuje vlastito samopoštovanje.
Franjo Tuđman je često izazivao podjele, prezir i ruganje.
Tako bi se moglo doživjeti i odlikovanje s njegovim kraljevskim statusom.
Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.