Premijer se pojavio na subotnjem prosvjedu protiv obiteljskog nasilja i danas primio organizatore na sastanak. On se nudi kao rješenje onog problema koji njegova Vlada ne rješava, a sve češće ga čak i potencira.
U lipnju 2008. godine, premijer Ivo Sanader primio je izaslanstvo Hrvatskog novinarskog društva koje je povelo novinare u prosvjed zbog nasilja i fizičkih napada na novinare, prvenstveno na kolegu Dušana Miljuša.
Sanader se tada pohvalio da je "naredio istragu čim je čuo što se dogodilo s napadom na Miljuša", jer "ukoliko se ide prema zastrašivanju novinara, to je opasno za društvo". Obećao je da će Vlada "učiniti sve da kroz represivni aparat istraži ovaj, ali i ostale slučajeve".
A onda je na sjednici užeg kabineta Vlade otvoreno kritizirao ministra policije Berislava Rončevića, naredivši mu da "pronađe napadače": "To je već gadljivo, to se mora riješiti".
Nije se riješilo.
Ali je zato Sanader javno išibao svog ministra, kako bi pokazao da je on taj koji će spasiti novinare od nasilja. On je taj koji rješava probleme u ovoj državi.
Ove subote u Zagrebu okupilo šest tisuća ljudi na prosvjedu pod nazivom "Nulta stopa tolerancije" protiv obiteljskog nasilja pod pokroviteljstvom inicijative #spasime. Potpuno neočekivano, na prosvjedu se ukazao premijer Andrej Plenković. Kao spasitelj.
Čekaju premijera
Stojeći sa strane, s rukama u džepovima i košuljom vikendaški izvučenom iz hlača, saslušao je istupe organizatora koji su vladajućima uputili niz zahtjeva i predložili konkretne mjere koje bi povoljno utjecale na rad institucija, bolji pravni okvir i opću senzibilizaciju javnosti. A onda poručio kako je naložio ministru pravosuđa Draženu Bošnjakoviću da predloži izmjene članaka Kaznenog zakona, kao i MUP-u da kad god postoji mogućnost kvalificirati djela nasilja kao kaznena djela to i radi.
Ministri to ne bi sami predložili. Čekali bi premijerov nalog. A premijer to ne bi možda učinio da nije bilo inicijative Jelene Veljača i subotnjeg prosvjeda.
Plenković ne samo da je došao na prosvjed, čime je izazvao lavinu komentara na društvenim mrežama, već je i organizatore danas u podne ugostio u Banskim dvorima.
Tako Plenković više nije bio problem. On je postao rješenje. Inicijativa #spasime pronašla je svog "spasitelja".
Kao što bivši ministar Rončević ne bi potaknuo policiju na intenzivniju potragu za napadačima na novinare da nije bilo Sanadera, tako sada Vlada ne bi ozbiljno shvatila obiteljsko nasilje da nije bilo Plenkovića.
Ne smjenjuje Murganić
Ipak, taj isti Plenković nije smijenio Nadu Murganić nakon što je o slučaju zlostavljanja župana Tomaševića izjavila "tako vam je to u braku", niti ju je smijenio nakon što je manijak na Pagu bacio djecu kroz balkon, i to upravo zbog pasivnosti i rasula u sustavu socijalne skrbi kojim Murganić upravlja.
A to su sve bili slučajevi koje se kritiziralo na subotnjem skupu.
Plenković se ukazao na prosvjedu kao "spasitelj", ali svejedno je mjesecima ignorirao mejlove Mare Tomašević, uredno odlazio na sastanke s požeškim županom optuženim za nasilje, a onda nije pokrenuo postupak rušenja i opoziva tog župana, kao što je u Lici krenuo u napad na Darka Milinovića.
I umjesto da je proteklih mjeseci samoinicijativno reagirao na sve veći broj prijava za obiteljsko i nasilje nad ženama, premijer je čekao da kulminira nezadovoljstvo javnosti koje se prelilo u prosvjed protiv njegove vlasti. I onda se poput Duha iz mašine ukazao i nametnuo kao onaj tko će, evo baš sad, pokrenuti neke promjene.
Spasitelj pokreta #spasime
Samo osam posto nasilnika od 11 tisuća prijavljenih slučajeva prekršajnih djela u obitelji u 2017. godini osuđeno je na bezuvjetnu kaznu. Sam premijer Plenković izjavio je kako je "svaki dan jedna žena zlostavljana".
Zar je trebao prosvjed da bi Plenković počeo raditi svoj posao?
Zar mora biti spasitelj pokreta #spasime?
Plenkovićevo pojavljivanje na subotnjem prosvjedu, kao i današnji sastanak s organizatorima inicijative, u direktnoj je kontradikciji s njegovim odnosom prema još jednoj društvenoj skupini koja je nedavno izašla na ulicu kako bi izrazila svoje nezadovoljstvo - prema novinarima.
Ne samo da je premijer uporno odbijao pozive HND-a za sastankom u vezi sudskih tužbi, stanja na javnoj televiziji, policijskog postupanja prema novinarima, neprofitnih medija, gušenja slobode novinara, već je nakon prosvjeda odbacio sve kritike, proglašavajući taj prosvjed "politiziranim".
A teze o padu slobode medija u Hrvatskoj nazvao "smiješnim".
Duh iz mašine
Sada je, međutim, došao na prosvjed inicijative #spasime kojeg ne bi bilo da Plenković i njegova Vlada rade svoj posao. Da institucije djeluju, da sustav funkcionira, da se iz politike ostraciziraju nasilnici, da se podnošenjem ostavki u Vladi preuzima odgovornost za nerad i propuste.
Ivo Sanader volio se postavljati u poziciju spasitelja, onog koji mora zavrtati uši svojim ministrima kako bi policija i pravosuđe naprosto radili svoj posao.
Sada se i Plenković, kao građanin, pojavio na prosvjedu protiv njegove Vlade kako bi svima pokazao da je, eto, kao premijer sada uzeo stvari u svoje ruke i da će on sada riješiti problem.
Dosad je možda propustio nekoliko prilika da dokaže kako je ozbiljan u sankcioniranju nasilja. Ali evo, od ponedjeljka kreće ozbiljno.
Međutim, takav sanaderovski recept, PR vratolomija kojom se neutraliziraju kritike i prikupljaju bodovi, potvrđuje upravo ono zbog čega se prosvjed i dogodio: nefunkcioniranje sustava.
Da je Vlada radila svoj posao, Plenković se ne bi morao naslikavati na Tomislavovu trgu. Da je HDZ uredio državu, napisao zakone, osnažio institucije i ojačao percepciju, pa i na vlastitom primjeru, o nultoj toleranciji na obiteljsko nasilje, tisuće ljudi ne bi pravili društvo premijeru na subotnjoj špici.
Ovako, onaj tko je veliki dio problema želi se predstaviti kao promotor rješenja. Tko zna, možda i uspije.
