Tko kaže da Karamarko izaziva podjele u društvu? Njegov odlazak traži SDP i dio HDZ-a, ljevica i desnica, Crkva i nevladine udruge, Most i njegovi klerikalni sponzori, a protiv "pretplatnika" okrenuo se čak i HTV
Čak i ako napusti Vladu, čak i ako propadne u Hrvatskom saboru, čak i ako mu presudi Povjerenstvo za spriječavanje sukoba interesa, čak i ako ne sruši Oreškovića, čak i ako izgori u prevelikoj želji da preživi sve ove turbulencije, Tomislav Karamarko ipak može otići punog srca.
Ostvario je ono što nikome do sada nije uspjelo na političkoj sceni. Ostvario je istinsko Zajedništvo.
Ujedinio je svoje saveznike i neprijatelje u nastojanjima da Karamarko napusti Vladu, napusti čelo HDZ-a, pa ako je moguće da napusti čak i kompletnu politiku.
Oni to, naravno, čine iz različitih motiva i pobuda od kojih se mnogi međusobno isključuju, ali sve to u ovom trenutku nema veze - nitko od njih ne želi više Karamarka.
Ne želi ga Most, ne želi ga SDP, ne želi ga sve veći dio HDZ-a, ne želi ga cijela Crkva, ne želi ga Opus Dei, ne želi ga dobar dio radikalne desnice, ne želi ga nitko do centra nalijevo...
Za koga kuca Kolindino srce
Svi oni, od Petrova i Milanovića, preko Tima Oreškovića, pa sve do Ivana Miklenića i Milijana Brkića, uz neizbježno pitanje za koga sada kuca Kolindino srce, našli su se na istoj strani u pokušajima svrgavanja i izbacivanja Karamarka iz Vlade i HDZ-a.
Hrvatska radiotelevizija već danima provodi pravu harangu protiv svog "pretplatnika Karamarka", dovodeći u svoje emisije goste koji do iznemoglosti upozoravaju da Karamarko rušenjem Vlade i izazivanjem izbora u svrhu spašavanja vlastite kože, vraća Milanovića na vlast.
Siroti Karamarko i dalje plaća pretplatu i još uvijek ne može biti zadovoljan onime što vidi na dalekovidnici.
Glas koncila opalio je hitac iz pera kolumnista Ivana Miklenića, megafona desnih klerikalnih struja, upozorivši kako su "umjesto poteza koji bi bili u službi stvarnog općeg dobra, došli potezi koji znače spašavanje interesa samo jednog čovjeka pošto-poto, pod bilo koju visoku cijenu".
Visoka cijena, naravno, znači povratak "crvenih" na vlast.
Klerikalni krugovi žele pod svaku cijenu spasiti Tihomira Oreškovića na čelu Vlade u kojoj se napokon svi znaju prekrižiti, zajedno sa svojim moralnim izaslanikom Božo Petrovim čiji je zadatak od prvoga dana ove Vlade bio držati na oku nepouzdanog Karamarka.
On je to revno izvršavao. Sada samo treba nekako dovršiti priču, ali bez izbora.
Karamarko kao uteg
S time bi se složio i sve veći dio HDZ-a, kojemu se ne ide na izbore niti mu se polaže nade u kompromitiranog i otpisanog šefa stranke. Karamarko je za tu stranku od početka predstavljao veliki uteg, ne samo zbog svoje nepopulanosti, nego i zbog objektivnih promašaja na izborima, pa bi ova afera Konzultantica poslužila kao sjajan alibi za formalni raskid.
Da se i ne govori o tome kako je Karamarko postao glavna smetnja i prepreka spasonosnoj koaliciji s Mostom. Bez tog saveza HDZ nema razloga s optimizmom gledati ni prema eventualnim prijevremenim izborima.
A zajedno sa svima njima odlazak Karamarka oduševljeno zazivaju i ljevičarski krugovi. SDP je pokrenuo inicijativu za njegov formalni opoziv u Hrvatskom saboru, ljevica likuje nad Karamarkovim aferama, gafovima, promašajima i problemima, nazivaju ga hodajućim mrtvacem, naslađuju se s njegovim koprcanjem, navijaju za Oreškovića i Petrova.
Pa čak i za Milijana Brkića koji je glavni Karamarkov oponent u HDZ-u.
Premda sve to čine iz suprotnih pobuda.
Ljevica u Karamarkovu odlasku vidi svoju veliku pobjedu, desnica u Karamarkovu odlasku vidi šansu za svoju veliku pobjedu.
Neprijatelj njihovih neprijatelja
A što je najbolje, pobunjeni krugovi u HDZ-u navijaju za umjerenog Andreja Plenkovića na čelu HDZ-a, kalkulira se s odlaskom nekih radikala iz Vlade kako bi se pridobili novi partneri u preslagivanju pod svaku cijenu, iako je Karamarko upravo te radikale poslagao kako bi zadovoljio klerikalnu desnicu, a Karamarkov uzmak ili smjena mogla bi (ili mogla je) spasiti ovu Vladu, iako bi je SDP slavio kao svoj veličanstveni trijumf.
Karamarko je već nanio toliko štete HDZ-u i ovoj Vladi da bi jedino logično bilo da SDP navija za njegov što dulji ostanak na mjesto predsjednika stranke i prvog potpredsjednika Vlade. Pa ako već ne može povući zahtjev za izglasavanjem nepovjerenja, nego barem digne ruku povjerenja.
Jer, njihov neprijatelj postao je istodobno i neprijatelj njihovih neprijatelja, što ne znači da ih je automatski pretvorio u prijatelje.
No, dok čekamo da se ovaj metež razriješi i netko proglasi pobjedu, onu pravu ili tek Pirovu, ostaje činjenica da je Karamarko ujedinio Hrvatsku, realizirao Kolindino zajedništvo, uzburkao HDZ, mobilizirao SDP, angažirao ljevicu, iznervirao Crkvu i omogućio HTV-u da se brani kako, eto, nije postao privatna Karamarkova televizija.
