Ne volimo zimu i točka. Strepimo od bure, s hladnoćom se ne znamo nositi, propuh nam je najveći životni neprijatelj, a snijeg... Ne daj, Bože, većeg zla. Nikad neću zaboraviti ni scenu iz mojih studentskih dana u Zadru, pao je snijeg, a ja sam, kao uostalom i 90% Zadrana, odlučila kako ću taj dan odgoditi sve obaveze... Kakva predavanja i knjižnice, stojim doma i gledam kroz prozor. Moja cimerica Nives je pak Zagrepčanka koja nikako nije mogla shvatiti tu moju odluku, te je ipak krenula normalno u dan. Nije joj dugo trebalo da se vrati doma s očima većim od glave od čuđenja, nakon što je pri pokušaju ulaska u banku shvatila kako se svi zaposlenici banke grudaju ispred, a u fotokopirnici joj teta nije naplatila kopiranje uz riječi „pao je snijeg, danas gratis!“.

Sad kad sam vam objasnila svoj urođeni stav prema zimi i snježnim radostima, mislim da ne trebam puno objašnjavati činjenicu da nikad u životu nisam bila na skijanju. Nikad. Ni sedam godina života u Zagrebu, ili „života na sjeveru“ kako ga ja volim nazvati, to nije promijenilo. Snijeg i dalje gledam k'o prirodnog neprijatelja... Kada padne trudim se ne izlaziti iz stana ako baš ne moram, što podrazumijeva i to da mi prijatelji donose namirnice tih dana u godini, a ja se pravim da ne znam tko je Nina Slišković kada vidim svoje ime na rasporedu čišćenja snijega oko zgrade.

29 godina bez da sam stala na skije. Pala u snijeg. Napravila snjegovića. Ležala u snijegu radeći anđela. Jela snijeg.

Da, složit ćemo se, 29 godina propusta kojima ću stati na kraj ove godine. I to iz nekoliko razloga.

Putovanja šire vidike

Uvijek sam najglasniji pobornik teze kako putovanja obogaćuju, pune srca, proširuju vidike, ruše granice, uče nas životu, svijetu ali i nama samima... Pa ako se već toliko žustro zalažem za putovanja, uvijek i svugdje i pod svaku cijenu, vrlo je kontradiktorno da godinama odbijam pozive prijatelja na razna zimovanja, skijanja i ispijanja kuhanog vina u kolibi na planini... Naravno da svake godine zavidno scrollam po Instagramu njihove #winterwonderland fotografije i u sebi zamišljam kakvu bih ja fotografiju tu napravila i je li moguće da bi mi ipak možda bilo lijepo.

Zimovanja su romantika par excellence

Nisam osoba od avantura, sportova, adrenalinskih iskustava i slično. Ljeti na plaži dok moja ekipa skače s najviše litice u krugu od par kilometara, isprobava jet ski-jeve, zip line-ove i ostala čudesa, ja u stilu one dobre stare „tko voli, nek izvoli, ja ne, hvala“, sjedim u hladu nekog bora s knjigom u jednoj ruci i ledenim čajem u drugoj ruci. I to je sasvim u redu. Ne očekujem od sebe da ću se na svom prvom skijanju u životu zaljubiti u skije, snowboard, čak ni u sanjkanje, ali uživanje u #winterwonderland uključuje i neke stvari u koje sam zaljubljena i preko slika ili priča, tako da mogu samo zamisliti kakva će se ljubav dogoditi uživo. Krajolici od kojih ti se zavrti u glavi kad ih vidiš, kuhano vino, hrana od koje planiram nabaciti barem nekoliko kilograma ekstra zbog kojih ću cviljeti kad se vratim sa zimovanja, grijanje na drva, koliba na planini, dekica u koju ću se omotati od glave do pete, samo ću nos ostaviti vani da malo dišem taj zimski raj. Teška romantika.

Jedan bijeg od svijeta, molim lijepo

U mom procesu traženja smještaja za zimovanje, fokus je na kolibama koje su u blizini dobrih skijališta, ali ipak donekle na osami. Da se mene pita, prevagnula bi osama, ali ekipa bi ipak lagan pristup skijalištu, mogućnost da jedemo vani u lokalnim restoranima, pa čak i da ako budemo raspoloženi za izlaske imamo gdje otići... Kad živiš u 21. stoljeću u kojem ti je mobitel u ruci od 6 ujutro do 23 navečer, u dobu u kojem si u svakom trenutku umrežen, dostupan, u vječnoj strci, kaosu i stresu, onda stvarno želiš da ti odmor bude odmor u pravom smislu te riječi, zato smo se odlučili za takvu zimsku kombinaciju.

Ipak, u cijeloj toj izolaciji, želiš da ti je svijet na dohvat ruke. Postali smo previše razmaženi svim mogućnostima današnjice da bismo se odlučili na potpunu izolaciju. Npr., ovo ljeto sam deset dana provela u Toscani, od čega dva dana u gradiću Pienzi. Od svih mjesta gdje smo mogli jesti odlučili smo se za jednog djedicu koji drži mali restorančić s lokalom hranom koju sam priprema, a na ulazu piše „No pizza, no pasta, no wi-fi“. Ipak, kad sam na kraju izvadila Mastercard® ili Maestro® da platim račun, bilo mi je drago što taj osebujni gospodin nije rekao „No cards“, jer bih onda bila u ozbiljnom problemu.

Relativna izolacija može, ali ako nije problem da u paketu s tim ide mogućnost plaćanja Mastercard karticom, jer mi nije neki užitak traganje za bankomatima, mjenjačnicama ili pak briga oko pozamašne svote gotovine na putu.

Zimovanje ne mora koštati cijelo bogatstvo

Još jedna od stvari zbog kojih su mi zimovanja i skijanja uvijek bila na čekanju su i novci. Ali kad kreneš s pripremom na vrijeme, shvatiš da to nisu nikakve abnormalne svote novca, i da zapravo na dosta stvari možeš uštedjeti. Za početak se organiziraj na vrijeme i rezerviraj smještaj dovoljno rano kako bi uhvatio najpovoljnije cijene. Srećom danas smještaj možeš rezervirati i platiti karticom unaprijed, tako da si već tu uštedio i novac i stres. Na putu preporučujem da imaš u svakom trenutku kod sebe Mastercard karticu, jer osim što je najprihvaćenija kartica na svijetu i stvarno bi se morao potruditi da nađeš mjesto gdje ju ne primaju, Mastercard nema dodatne naknade za plaćanje u inozemstvu, čak ni za podizanje novca u lokalnoj valuti na određenim bankomatima. Hrana, piće, skijaške karte, oprema, apsolutno sve u trgovinama... sve to možeš plaćati karticom. Ne trebaš prodati bubreg kako bi otišao na zimovanje, samo trebaš putovati pametno. Novac nije nešto na što bi trebao misliti na putovanju.

O autorici:

Radijska voditeljica. Pa malo televizijska voditeljica. Nesuđena glumica. PR managerica. Negdje duboko djevojčica. Na vani frajerica. U duši spisateljica. Poeta. Hodajući kaos. Igračica riječima koje skuplja u glavi dok ne postane tijesno. Kad tamo postane tijesno, onda nastane Ruž & Ružmarin. Osim na blogu, pratiti me možete i na Facebooku. 

Družimo se, čitamo se, volimo se! Bez granica.