Ja sam neviđena sretnica... Okružena pravim anđelima!

Ja sam pisala kitice a on refren, i nije mi znao reći ništa osim da mu je tako došlo. E pa, onaj moj prijatelj s kojim sam bila u Brightonu mi je u toliko puta rekao “srebrni”, “srebrno”, “srebro – jer zlato nose seljaci”, …da sam u međuvremenu shvatila da je on moj Srebrni, pa ga sada tako zovem. Trebalo mu je 20 godina da dođe ali sada je tu i naša avantura je počela.

Srebrni je moj “duhovni partner” i cheerleader. Jedan drugog budimo u 5 ujutro za meditaciju već nekoliko mjeseci i ovo je bio naš treći veliki put na koji smo išli zajedno. Sada smo se odvažili na DreamTime3 event Joea Dispenze, što je zapravo ogromni pidžama party za 800 ljudi. S nama je bila i Renate iz Njemačke koju sam upoznala na JD radionici prošli put u Berlinu i čije tijelo isto ima MS.

Prije mjesec dana me nazvala i plakala da je hotel u kojem je događaj popunjen i da zato ne može ići pa sam je pozvala da spava kod mog brata. Tako je Srebrni dobio dvije žene sa štapom čije stvari mora nositi, a ja sam se divila njegovom strpljenju i bilo mi je toplo oko srca što postoje takvi supermeni.

Predavanja su počinjala u 4 popodne i trajala do 18h, nakon čega je bila večera i pauza do 23, a tada je počinjala meditacija. Dobili smo super prostirke koje se same napušu čim se odvrne čep na njima, a ovaj put smo se naoružali jastucima i toplim dekicama da nam bude fino jer Dr. Joe drži temperaturu na 17-18 da ne zaspemo kada ne treba. Dvorana je bila ogromna pa smo čak imali i mjesta. Luksuz. Noćne meditacije su super jer je od 1-4 ujutro aktivna epifiza koja tada proizvodi melatonin koji je zadužen za regulaciju perioda sna – kada se tijelo dubinski regenerira, regulira metabolizam, menstrualni ciklus, smanjuje kortizol, itd. 

Na ovoj radionici smo učili kako da potpomognemo epifizi da proizvodi unaprijeđene oblike melatonina nabrijavajući se osjećajima ljubavi i zahvalnosti u meditaciji. Dr. Joe nam je dao tri prililike za san od sat i pol, tako da kad smo završili u pola osam ujutro, nisam bila umorna. Bilo je to nekakvo polusvjesno drijemanje s 800 ljudi pored mene na podu. Ludo. Ali, kad su rekli da za dvadeset minuta počinjala hodajuća meditacija u obližnjem parku, ipak sam se malo uplašila pitajući se mogu li ja to nakon noći provedene na podu?

Čim smo stigle u park, stavile smo slušalice i upalile meditaciju., a Park je već bio pun naših “zombija” s radionice. Mogla sam sve. Sat vremena kasnije, Srebrni, koji se uvijek pojavio kad sam ga trebala (što na radionici sa 800 ljudi nije lako), me već čekao s taksijem da idemo na doručak i slikama za moj blog. Bila sam sretna, ponosna na sebe i zahvalna jer sam se sjetila sam da sam u svibnju jedva izdržala a sada mi je bilo samo hladno! Toliko sam se smrzavala da se nisam ni sjetila da mi je teško hodati!

Nakon doručka u hotelu sa začuđujuće dobro raspoloženim, neispavanim, ali ljubaznim ljudima, otišli smo kući, otuširali se i odspavali dva sata jer je predavanje počinjalo već u 14 sati nakon čega je bila dnevna meditacija i jedan vrlo poseban trening u društvu 800 sretnih i vrlo ljubaznih ljudi.

I tako sva četiri  dana. Nakon toga smo se još dva dana družili s mojim divnim baby-bratom Bubom (koji je 10 godina mlađi od mene i za njega javnost ne zna, a on želi da tako i ostane.) Bubo sa suprugom živi u Berlinu, a jednu večer dok smo pijuckali vino, rekao da se pripremao na ovaj razgovor i da je svjestan svojih loših reakcija u prošlosti koje će se truditi kontrolirati, ali da mi želi reći da me voli i da je zabrinut za mene.

- Počeo sam ići na savjetovanje za članove obitelji osoba sa MS-om i moja bi te psihologica voljela upoznati.

Već sutra u 15 sati, bila sam u Deutche MS Gesellschaft na razgovoru sa gospođom Niemann koja mi je rekla da je u svojoj karijeri razgovarala sa tisućama pacijenata i da je moje stanje svijesti vrlo visoko, te da se uopće ne brine za mene. Obećala mi je da će utješiti mog brata koji joj je rekao da treba svoju sestru. Bila je zgrožena prognozom koju su mi dali doktori i rekla je da nije ni čudo što imam takav otpor prema službenoj medicini ali da razmislim o tome da se u Njemačkoj nudi 30 različitih terapija za moje stanje i da svakako ne škodi da dobijem još jedno mišljenje i time usrećim svog brata.

Razmišljala sam o tome što bi učinila ljubav? Rekla sam psihologici Niemann da sada imam drugo stanje svijesti koje vidi namjeru mog brata koja je zapravo ljubav.

Njoj se sviđao moj plan i stav. Pa zašto ne bih svom analitičkom bratu dopustila da mi studiozno pronađe njemačkog neurologa da dobijem još jedno mišljenje nakon godinu dana intenzivnih meditacija? Moglo bi biti zanimljivo vidjeti što se događa u mom mozgu… Renate mi je jutros javila joj je došao MRI nalaz koji radi svake 2 godine već 20 godina i da prvi puta nema nikakva nova oštećenja na mozgu i da je presretna. Ona meditira dvije i po’ godine.

Bubo je bio toliko sretan što sam prepoznala njegovu ljubav i brigu da me nekoliko puta grlio i ljubio. Aww moj Bubo. On je isto tako genijalan, pametan i pristojan kao i naš tata ali je napredniji model pa je uz to još i osjećajan i to pokazuje. Aaaaawwww!

Kad sam došla doma poslala sam Srebrnom porouku i on me kao i obično elegantno “dokrajčio” zalivši cvjetove moje duše ovim riječima:

- Hvala ti što si se tako lijepo brinuo za mene.

- Jako rado se brinem za tebe. Hvala ti što mi daješ priliku da rastem s tobom.