Ja sam čovjek, a ne 'millennial' i ne volim to trpanje u 'kutije'

Do nedavno sam mislila kako samo stariji od mene imaju i koriste naziv „Moja Generacija“ kako bi indirektno dali do znanja da su sve ‘naj’ od najpametniji do najjadniji. Tako sam živjela u zabludi dok moja okolina nije postala TA generacija, točnije dok se nisu počeli nazivati generacijom.

Definicija kaže: Generacija je termin koji ima različita biološka i sociološka ili tehničko-tehnološka značenja.

U prijevodu: Ako se trebaš ubaciti u neku ograničavajuću kutiju, ubaci se u kutiju Generacije.

Odjednom je pojam ‘millennials’ počeo iskakati iz paštete. Ili sam samo počela previše vremena provoditi na internetu!?

Zapravo, nije odjednom počeo iskakati iz paštete nego je to bio trenutak kada je Simon Sinek prikupio sve informacije o milenijalcima te je video njegovog izlaganja o toj Generaciji postao viralan. Jesam li dobro napisala? Onako kako milenijalci pišu i govore. Valjda jesam.

Moram napisati da nemam ništa protiv Simona Sineka, genijalan je to čovjek, samo su ljudi nekad blesavi. O tome u nastavku.

E, ono s čim imam problema je stavljanje u kutije nekog X naziva, a još više mi se želudac okreće od tekstova s naslovima koje ste mogli iščitati gore, posebice posljednji.

S jedne strane gomila ljudi zabrinuta je za to što Generacija Millennialsa nije u stanju sama obrisati guzicu, zabrinuta je što su nesretni, a pišu se tekstovi i šalju poruke od kojih boli glava.

Činjenično se utvrdilo da je to Generacija rođena osamdesetih i devedesetih, glavni savjetnik im je Google, imaju sve na dlanu (doslovno, preko mobitela), odlažu obaveze i boje se svoje sjene. Teoretski, kažu i pišu, sve relevantne znanstvene teorije millennialse opisuju kao lijenu, nepotrebno privilegiranu i nespremnu za suočavanje s izazovima stvarnog života. Generaciju koja ima nagrade za peto osvojeno mjesto. To je valjda naučeno iz fraze da je srebrna medalja zlatnog sjaja.

Moj otac je već prije petnaest godina imao punu bolji opis: Generacija kojoj je puna guzica svega! Tako rječito, a tako jednostavno. I nije dobio nikakvu nagradu.

Naslovi i mediji bombardiraju s rečenicama da se millennialsi moraju uhvatiti u koštac sa svojim strahovima. Zamislila sam se nad tom rečenicom. Prvenstveno jer je mene strah zato što mi je netko drugi utuvio u glavu da me strah – da neću naći posao nakon završenog fakulteta, da neću biti sretna ako ne ostvarim sav svoj potencijal. Strah zvan „Nisam dovoljno dobar/a“, a roditelji su me uvijek tapšali po ramenu i govorili kako sam najbolja.

Netočno, Dule mi je govorio u petom osnovne: Andrea, vježbaj matematiku, kasnije nećeš imat pojma. Nisam vježbala matematiku, nisam imala pojma. Nije rekao da je super što imam dva. I dalje nemam pojma. Kvadratna jednadžba vs Andrea 1:0.

Vratimo se na strah, razmišljala sam o strahu od odbijenog CV-a na prijavi za posao i strahu kad su klinci išli u rat ubijati druge ljude. Danas nam je baš teško, u pizdu materinu!

Također, osim pune guzice svega, Dule je znao spomenuti: Znate koji je (vaš) problem – to što hoćete sve odmah, bez rada i na tuđi račun!

Mladi Gospodin (29) na konferenciji o mladima i ambicioznima za mlade i ambiciozne priča o tome kako traži nekoga tko će investirat u startup koji je pokrenuo. U prijevodu, traži osobu koja po njegovom mišljenju ionako posjeduje previše novca za sebe pa bi bilo okej da uloži u njega i njegov tim.

U kojem trenutku se počelo tako besramno zadirati u tuđe novčanike prije nego što se zavrnu vlastiti rukavi da se nešto napravi, pa čak i zaradi tih 20 000 kn za otvaranje tvrtke? Po mom mišljenju bi se Mladi Gospodin (29) trebao prvo oznojiti (ne aludiram na ništa seksi, a zvučim kao baba, al’ dobro), a ljudima s „previše“ kapitala dopustiti da ulažu u socijalno osviješteno poduzetništvo koje će nekolicini omogućiti dostojan ili dostojanstveniji život. O temi isplati li se otvarati tvrtku u Hrvatskoj čitajte i pišite na Forum.hr.

Kako osoba koja misli da će svojim startupom mijenjati svijet, da je taj startup „novi Facebook“, nije u stanju preuzeti odgovornost nad sobom da prvo zaradi, pobrine se za sebe, naraste dovoljno kako je okolina ne bi gledala kao parazita koji vuče za rukave i žica sitniš?

Mediji od mladih ljudi danas rade debile veće nego zapravo jesu. A oni su često toliko zaneseni pa tome vjeruju. I sama se uhvatim u tu klopku, da će mi netko drugi riješiti problem ili da će magično nestati nakon što pogledam novu sezonu serije. Onda se sjetim Duleta pa se prestanem zajebavat.

U suštini, smatram da je vrijeme da se prestanemo zanositi s gomilom nepotrebnih informacija koje nas pokušavaju svrstati u određene kutije ili obrasce ponašanja. Super za ljude koji se bave društvenim znanostima čiji je zadatak pisati kritičke osvrte na svaku pojavu koju vide oko sebe, super za „životne trenere“ koji pokušavaju zaraditi na kolektivnom manjku svijesti o nama samima, super i za tebe ako pokažeš srednji prst svakodnevnom cmizdrenju.

Generacije ne postoje, postoje samo okolnosti u kojima odrastamo i živimo.

Trik pitanje: Zamisli da nemaš vode i živiš u Africi, u nekoj drugoj kulturi koju trenutno ne razumiješ – da li bi i tad bio millennial ili samo čovjek kojem je potrebna pomoć?

Mislim da bi bilo vrijeme da se prestane sa zapadnjačkim budalaštinama.

Zato biram biti čovjek.

Jer je to ljudski, a ne u trendu.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici: