Prošlo je više od dva desetljeća otkako nam je mladi škotski narkoman imenom Renton histerično poručio da izaberemo život. Život koji Rentona uopće ne zanima jer on je pronašao zamjenu za uobičajenu, svakodnevnu rutinu. Odgovor na sva životna pitanja Renton traži u heroinu. Dvadeset godina kasnije, nakon što je ipak izabrao život i prevario prijatelje bivši se narkoman vraća na mjesto nesreće (ili možda sreće?). Grad u kojem je Renton odrastao promijenio se, promijenilo se mnogo stvari u dva desetljeća, ali prošlost se ne zaboravlja...

Dugoočekivani nastavak jednog od najvažnijih filmova ipak se dogodio. O filmu koji će nastaviti priču o Rentonu i ekipi pričalo se godinama da bi do realizacije došlo nakon više od dvadeset godina. Nakon furioznog, nabrijanog ritma jedinice, nastavak je mirniji i pomalo nostalgičan. Ne, nije Boyle pretvorio T2 u (pre)ozbiljnu dramu, ali film je mladenačko ludilo jedinice zamijenilo je preispitivanje dosadašnjeg životnog puta glavnih protagonista filma.

T2 je film, između ostalog, o muškarcima koje nagriza kriza srednjih godina. Simptomi su lako čitljivi - ekipa se prisjeća starih vremena (dobrih i loših trenutaka), pokušavaju se iskupiti zbog životnih promašaja te pronaći smisao u godinama koje su im preostale (da, i viagra je u igri). Trenuci u kojima ponovo srećemo likove iz devedesetih nisu pretjerano optimistični - Renton je izabrao život, ali je nezadovoljan i frustriran, Spud je pokušao samoubojstvo, Begbie je u zatvoru dok Sick Boy zajedno s partnericom Veronikom ucjenjuje ljude i više nije ovisnik o heroinu nego o kokainu. Redatelj uspijeva donijeti nova saznanja o likovima i tu tom segmentu naglasak je na Spudu i Begbieju.

Spud pokazuje umjetničku crtu, nije isključivo u funkciji nasmijavanja gledatelja. Također, film prikazuje da je Spud pokušao izabrati život no vrijeme mu nije bilo naklonjeno. Nasilni, bijesni Begbie ne odustaje od kriminala i divljeg života (redatelj diskretno naglašava da je za promjenu ionako prekasno), ali detalji iz prošlosti i svojevrsno duhovno pročišćenje prema obitelji bacaju novo svjetlo na Begbieja. Spud i Begbie su u prvom planu - Renton je prvi među jednakima no za razliku od prvog filma dojam je da su Spud i Begbie karakterizacijom ispred Rentona i Sick Boya.

Bez obzira na propitkivanje životnih odluka i prošlosti (u koja redatelj uvlači i gledatelje pa i film iz 1996.) i ostale ozbiljnije teme nastavku ne nedostaje humora. Duhovitih, zabavnih scena ne nedostaje. Najzabavnija i najduhovitija scena je Rentonov i Sick Boyev nastup u protestantskom klubu. Nastup koji je mnoge prisutne skupo koštao.

Iako je film sjetan i nostalgičan, Boyleova režija je jednako frenetična, prepuna detalja i podsjećanja na prvi film. Film je snimljen s očekivanom emocijom obzirom da je "Trainspotting" prijelomni film za karijeru i uspon Dannya Boylea. Nastavak se ne gleda već i sluša - soundtrack filma ponovo je izvrstan. Uz neizbježnog Iggya Popa u filmu se mogu,između ostalih, čuti "Queen", "Clash", "Frankie Goes to Hollywood" i remiksirani usporeni "Born Slippy".

Glumačka ekipa (ponovo) je izvrsna. Povremenu rezerviranost Ewana MacGregora (jedan od razloga je i način na koji je napisan njegov lik) briše izvrsni, novi choose life monolog prilagođen današnjem vremenu. Robert Carlyle, Johnny Lee Miller i Ewan Bremner raspoloženi su i dojmljivi. Vrlo dobra je i bugarska glumica Anyela Nedyalkova u ulozi Veronike.

"T2: Trainspotting" nastavak je koji će, prije svih, privući pažnju ljubitelja filma generacijski bliskim glavnim likovima. Koliko će nastavak priče iz 1996. godine biti zanimljiv novim, mlađim generacijama pokazat će vrijeme no jedno je sigurno - Renton i ekipa su ostarjeli, ali nisu zastarjeli. Ako ovih dana izaberete odlazak u kino "T2: Trainspotting" idealan je izbor.

Funkcionalan  i opravdan nastavak koji izvrsno nadopunjuje priču jedinice.

OCJENA: 8

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autoru:

Moje ime je Tihomir Polančec. Rođen u Zagrebu, radio sve i svašta, ali film je uvijek ostao moja najvažnija sporedna stvar na svijetu. Jednoga dana odlučio sam dugogodišnje filmofilsko i videotekarsko iskustvo prenijeti na blog i tako je nastao Goodtalking. Iz bloga (trenutno se na blogu nalazi više od 500 recenzija i najava) nastale su Facebook stranica i Facebook grupa koje prati tisuće filmofila i serijofila svih generacija.