Ovako je sve počelo

Jedno sam vrijeme intenzivno gledala vijesti na TV-u s ciljem da tako usavršim njemački jezik. I na kraju zaključila da se manje koncentriram na nove riječi, a sve više naživciram ili isprepadam vijestima koje sam čula.

Uglavnom ovim riječima počinje svaki Dnevnik: “katastrofa”, “tragedija”, “crni dani”, “ubijanje”, “nesreća”…(nastavi crni niz). Ako ne vjerujete, napravite eksperiment. Upalite radio ili televizor i slušajte sljedeće vijesti. Zapišite na papir samo prve riječi koje voditelj/ica izgovori. Ako vam je to prebrzo, povucite samo crticu za svaku negativnu riječ koju čujete.

Napravite to još sljedećih par dana. Kakav je rezultat eksperimenta?

Zašto su vijesti negativne?

To nije slučajnost, i ne, ne događa se samo u vašoj državi. Pogledajte koji video na YouTube ima najviše pregleda. Ako ste lijeni zaviriti, reći ću vam ja. To su uglavnom svi oni u kojima se priča o izopačenim stvarima, u kojima se nekoga izruguje ili oni koji prikazuju tragične događaje. Brojka njihovih pregleda bude često šestero i više znamenkasta.

Dok će s druge strane neki korisni video, pun pozitivne energije i lijepih riječi, skupiti jedva troznamenkastu posjetu. Zašto je tome tako? Najjednostavnije, jer to publika traži.

Ako u Dnevnik i zaluta koja lijepa vijest, nju ćete čuti negdje na kraju, kad su vam već glavu napunili negativnim informacijama. Za nešto pozitivno nećete imati više volje ni strpljenja da čujete. Istini za volju, mnogi je ni ne žele čuti. Tvorci videa ili Dnevnika daju ljudima ono što se traži. A traže se izgleda samo negativne vijesti. One donose najveću prodaju i posjećenost.

Kako se negativne informacije preslikavaju na društveni život?

Kakvi su nam dnevnici, takav je i život. Kakav bi i mogao biti, kada nam se sa svih strana sugerira da je normalno zavidjeti, ubijati, mrziti?! Nemojte se dati zavarati ako vam netko kaže da su dnevnici samo sažetak onoga što se u svijetu događa. I vi i ja znamo da se u svijetu dnevno dogodi na milijune pozitivnih događaja. Zašto onda o njima nema ni riječi ili slova?

Da vas pitam, kojih se tema dotičete u razgovoru sa susjedima, kolegama? Sve je crno i negativno, je l' da? Pa kako i ne bi bilo kad su nam to sinoć sugerirali na TV-u.

Imajući na umu ovu divnu izreku, recite NE negativnim informacijama i krenite na dijetu.

Što je informacijska dijeta?

To je jednostavno rečeno nekonzumiranje vijesti kojima vas svakodnevno nastoje “okupirati”. Nemojte gledati Dnevnik, čitati novine. Blokirajte informacije na društvenim mrežama. Izolirajte se jednostavno od silnih vijesti, koje vam na kraju krajeva ne donose ništa korisno.

Izbjegavajte ono za što iz iskustva znate da vam donosi samo nemir, nervozu i izaziva neugodne osjećaje. Što vi konkretno imate od informacije da se negdje na tisuće kilometara od vas neki idiot odlučio raznijeti bombom? Možete li to promijeniti?

Nemojte me krivo razumjeti. Nisam postala “hladna” na stradanja nevinih ljudi. Ali jedna takva informacija neće utjecati na to da će svijet postati bolji. Ona će samo još više širiti mržnju i paniku među ljudima. Što imate od toga da potratite pola sata, sat, slušajući koje su se katastrofe dogodile? Ne bi li bilo bolje da to vrijeme uložite u sebe, svoju obitelj, prijatelje?

Pažnja

Informacijska dijeta ne znači da ćete staviti bijelu krpu preko TV prijemnika ili kompjutera i zavezanih očiju prolaziti pored tiskanih novina.

Ja već dvije godine ne gledam ili čitam vijesti, no to ne znači da TV više ne uključim. Ali, da, kada čujem najavu za Dnevnik, onda ga isključim, ili prebacim na drugi program. Čitam i novine, samo radim selekciju. Čitam ono što mi donosi korist, što me nasmije, iz čega mogu nešto naučiti. Aktivna sam i na Facebooku. No samo onoliko i tamo gdje ja to želim.

Tim Ferriss u svojoj knjizi “Četverosatni radni tjedan” također savjetuje da se krene sa informacijskom dijetom. Ona će vam donijeti više slobodnog vremena (ili ćete vrijeme bolje utrošiti na korisnije stvari), ali ćete imati i više tema za neobavezne razgovore tzv. small talk. Kao što T. Ferriss kaže, on nema problema s pronalaskom teme – samo upita svog sugovornika što ima novo u zemlji i svijetu jer nije na “najnovijem”, i ovaj mu ispriča najvažnije vijesti.

Prisjetite se samo koliko puta ste bili u situaciji da ne znate što bi sa sugovornikom pričali. E pa, umjesto da nastane neugodni muk, poslužite se trikom T. Ferrissa. Druge korisne savjete iz spomenute knjige možete pronaći na omiljenom mi blogu Naranča.

Osim toga, vjerujte mi, tako je dobar osjećaj kad navečer legnete u krevet neopterećeni informacijama na koje ionako nemate utjecaj.

Zaključak

Informacijska dijeta znači da ćete u “moru” kojekakvih informacija pronaći one koje vas zanimaju, one na koje ćete moći utjecati i promijeniti ih na bolje. Sve druge zaobiđite u širokom luku.

Nemojte se bojati ni da će vam nedostajati tema za razgovor. Teme ćete uvijek pronalaziti, samo će one biti više usmjerene na vaš život i osobna iskustva. Sjevernokorejska diktatura i nije neka tema za razgovor i uzrujavanje, osim ako niste iz Sjeverne Koreje...

Pokušajte se sljedećih par tjedana (ili mjeseci) priključiti izazovu. Uvjeravam vas, ako nakon dijete i počnete opet pratiti vijesti, vidjet ćete da ništa, za vas značajno, niste propustili.

Izvorni tekst pročitajte ovdje.

O autorici:

Zovem se Mirna Bašić i živim u Frankfurtu na Majni. Na svom blogu Lovadokrova.eu pišem i podržavam čitatelje da preuzmu financije u svoje ruke te da zajedno i opušteno krenemo na put prema financijskoj neovisnosti. Osim na blogu družimo se i na Facebooku.