Da se ne lažemo, nije skandirala ni ''šačica zavedenih'', ni ''manja grupica'', ni "manji dio navijača'', kako se ranije pokušavalo minorizirati i zataškavati incidente...
Hvala Bogu da je ovo "Bili kutak", a ne "Angolo bianco"
Nažalost, još jednom se nakon Hajdukove utakmice ne govori o nogometu, nogomet je opet pao u drugi plan, a u prvom su navijači. I to ne zbog pirotehnike i uvredljivih transparenata, kao što se znalo događati ranije, nego zbog neprimjerena skandiranja.
I odmah u startu, da se ne lažemo, nije skandirala ni ''šačica zavedenih'', ni ''manja grupica'', ni "manji dio navijača'', kako se ranije pokušavalo minorizirati i zataškavati incidente. Riječ je o velikoj većini od oko 8000 gledatelja, koji su skandiranjem i pljeskom pozdravili neprimjerene poruke sa sjevera.
Isto tako, da se više ne lažemo, pokliči ''Za dom'' sa sjeverne i odgovor ''Spremni'' s istočne tribine ovog puta nemaju apsolutno nikakve veze sa Zrinskim i Frankopanima, s banom Jelačićem, bitkama s Turcima i Mađarima... sa svime čime se pokušavalo opravdati ''domoljuba'' Josipa Šimunića, koji je u Maksimiru pustio ''duha iz boce''. Na Poljudu su pokliči ''Za dom'' i ''Spremni'' izrečeni u cilju veličanja NDH i ustaškog pokreta. Kolovođe neprimjerenog skandiranja su se povicima ''Ajmo, ajmo, ustaše...'' potrudili svima dati do znanja na koga se i na što tu stvarno misli.
Vjerujem kako je veći dio onih koji su se pridružili neprimjerenom skandiranju to učinio iz revolta prema svemu što se događa u zadnje vrijeme, odnosno ''za dišpet'' aktualnoj vlasti, ćirilici i dvojezičnim pločama, nezaposlenosti..., baš kako su s istog mjesta krajem osamdesetih, ''za dišpet'' Miloševiću, skandirali čak i Stipi Šuvaru.
No ono što ne mogu shvatiti je koliko je taj ''dišpet'' daleko otišao, odnosno na što su pojedinci sve spremni. Ne mogu shvatiti ni kako su roditelji i profesori povijesti napravili toliki propust u odgoju. Na stranu Ustav, na stranu povijest, na stranu što je Hajduk bio simbol borbe protiv fašizma..., ali zar nije apsurdno da navijači koji se kunu u ljubav prema Hajduku ne znaju kako bi, da je kotač povijesti kenuo u drugom smjeru, njihov Hajduk danas možda igrao Serie A, a ta Hrvatska kojoj kliču bila bi im susjedna država!?
Da je povijest krenula u tom smjeru, danas biste umjesto ''Biloga kuta'' možda čitali ''Angolo bianco'', u kome biste umjesto o Hajdukovim bitkama s Mamićem i HNS-om čitali o bitkama s prvim čovjekom Juventusa Lucianom Moggijem, koji bi u aferi ''Calciopoli'' namještao utakmice i odnio nekoliko prvenstava Hajduku. A sve zbog toga što su se u prvoj povijesnoj utakmici drznuli deklasirati Calcio s 9-0. Doista, zar još nije sazrelo vrijeme da se taj dio povijesti pospremi tamo gdje mu je i mjesto, u povijest, da o njemu govore i sude povjesničari, a mi da se okrenemo aktualnom trenutku ili još bolje budućnosti?