U svojoj knjizi Orwell opisuje “futurističko totalitarno društvo čiji oligarhijski vlastodršci upotrebljavaju najsuvremenija dostignuća tehnologije i psihologije da bi mase držali u pokornosti.”

Sasvim slučajno Bajaga je 1984. objavio pjesmu Pustite me druže u kojoj pjeva o klincu duge kose kojeg policajac maltretira samo zato što usred noći prolazi po ulici.

Ove, 2017. godine proživljavamo 1984. u stvarnosti – Big Brother i Bajaga u duetu, a može im se i Bebek priključiti sa svojom “Milicija trenira strogoću”: prema pisanju medija policija u Baranji provjerava tko stvarno tamo živi. Ako ne nađe ljude na prijavljenim adresama poništavaju osobne karte, odjavljuju adresu i raspisuju potragu!!

Prošle godine su samo pisali kazne, a sada su svoju učinkovitost i kvalitetu podigli na viši nivo: nije im dosta da kažnjavaju starice koje prelaze cestu na crveno ili dedeke koji prodaju ajvar da si kupe drva za grijanje, love prave kriminalce koji su trbuhom za kruhom otišli u stranu zemlju i nisu im to javili!

Koliko god će uskogrudni hejteri sa Štokholmskim sindromom komentirati “sami su si krivi jer se nisu odjavili”, treba naglasiti da se provodi zakon koji vuče korijene još iz Jugoslavije, koji je zaostao iz totalitarističko represivnog režima, koji čak ni tada nitko nije provodio – tada za gastarbajterima nisu raspisivane potrage kada bi otišli na rad u Njemačku ili Kanadu. Više od dvadeset godina nakon raspada Jugoslavije Hrvati su počeli revno provoditi Jugoslavensko komunističko totalitaristički zakon. Više od dvadeset godina nikome nije palo na pamet da bi takav zakon u “demokratskoj” zemlji trebalo iz korijena promijeniti.

U civiliziranom svijetu je apsolutno nezamislivo da država od ikoga  traži da prijavljuje kada i u koju zemlju je otišao. U Irskoj uopće ne postoji prebivalište/boravište. Dok si ovdje – ok, kad odeš u neku drugu zemlju, prijaviš se tamo i gotovo, više se ne odjavljuješ u Irskoj. U civiliziranom svijetu je nezamislivo da se raspisuje potraga za nekime tko nije osuđen za kriminalno djelo!

Bezobrazno je da se nigdje na službenim stranicama na jednom mjestu ne može pročitati što sve treba napraviti kad se selite iz Hrvatske (o tome sam ovdje pisala). Irska ima web stranicu citizeninfo.ie na kojoj se može pročitati doslovno sve što je potrebno. Ako želite doznati nešto o hrvatskim propisima, morate čitati Narodne novine – još jedan idiotski relikt naslijeđen iz Jugoslavije – nepregledan, nečitak, nerazumljiv i potpuno beskoristan, no relevantan za kažnjavanje.

Koji je stvarni razlog takvih potraga sasvim je nejasno. Zašto je državi uopće bitno da zna u kojem trenutku državljani žive na kojoj adresi?

Bilo bi razumljivo da se reguliranjem adrese na policiji, odmah regulira adresa na Poreznoj, HZZO-u i svim ostalim službama, no nakon odjave na MUP-u nitko od ostalih službi i dalje nema pojma da vi niste u državi (važno da imamo e-građanina koji je očito beskoristan). Pravo glasa ne gubimo bez obzira na adresu, tako da ni raščišćavanje glasačkih popisa nije razlog ovome maltretiranju.

Koja je onda uopće svrha odjave na MUP-u osim potreba totalitarne države da kontrolira kretanje svojih građana?

Relikti totalitarističkog sistema iz kojeg smo mislili da smo pobjegli prije više od dvadeset godina (a čak ni tada nisu pisali potrage za gastarbajterima), doživljavaju procvat u novom i punom obliku. “Moderna i demokratska” država koja je uništila privredu i svojim pogrešnim rukovođenjem dovela do masovnog egzodusa, zajedno sa licemjernim zakonodavstvom u kojem kriminalci i mafijaši hodaju slobodno, raspisuje potrage za ljudima koji su otišli trbuhom za kruhom. Maestralno.

Genije koji donosi takve odluke, ne vidi da će možda jednokratno naplatiti 500 kuna kazne gastarbajteru jer nije odjavio adresu, no taj isti gastarbajter više neće dolaziti u Hrvatsku i trošiti novce zarađene u inozemstvu, nego će ih trošiti negdje gdje će se osjećati dobrodošlo.

Genije koji na aerodromima privodi gastarbajtere jer nisu prijavili adresu, ne vidi da Hrvatska više od tih ljudi neće dobiti ni kune, jer se jednostavno više neće vraćati.

Genije koji oporezuje plaće zarađene u Irskoj onima koji imaju obitelj u Hrvatskoj, ne vidi da će na taj način otjerati cijele obitelji i da novac koji bi zaposleni iz inozemstva slali u Hrvatsku svojim obiteljima koje bi ga tamo trošile, neće ni doći u Hrvatsku.

Genije koji oporezuje plaće onima koji imaju nekretnine u Hrvatskoj, a rade u  inozemstvu, ne vidi da nitko od gastarbajtera neće ulagati u kupnju nekretnina u Hrvatskoj, provoditi vrijeme u Hrvatskoj i trošiti novac zarađen u inozemstvu.

Genije koji u Hrvatskoj oporezuje penzije zarađene u inozemstvu, ne vidi da se nitko od gastarbajtera u penziji neće vraćati u Hrvatsku i trošiti svoj novac tamo.

Genije koji kažnjava gastarbajtere na glupostima, ne vidi da će novac gastarbajtera potrošen u drugim zemljama biti korišten za plaće ljudi u trgovinama, turističkih djelatnika, od njega će se plaćati PDV i svi ostali porezi, ali u nekim drugim zemljama.

Ako je i postojala ikakva dilema jesmo li učinili ispravno kada smo otišli, Hrvatska nas svakim danom sve više uvjerava da je dobro što smo otišli i da se tamo nemamo po što vraćati.

Na žalost.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O blogu: 

Priče Hrvatice koja je novi početak odlučila potražiti u dalekoj Irskoj. Osim na blogu 'Zagreb - Dublin', njena iskustva možete pratiti i na Facebooku te Instagramu.