Željko Horvatović je bivši vojni sudac, kojemu je nepojmljivo druženje sa suspektnim tipovima. Uvažava činjenice, argumente, drži se zakona kao pijan plota. Nije vezan ni uz koju stranku.
Građani su ogorčeni nepravdom i sinkopom. Hoće li Horvatović biti početak kraja nejednakosti?
Poznavatelji pravosuđa kažu da su ga sretali na savskom nasipu kako vozi bicikl. Simpatična slika, sugerira jednostavnost i ljubav prema prirodi. Osudio je, kažu, Glavaša i u presudi napisao da su Šeks i Kramarić lagali. Inače je, kažu, odmjeren i suzdržan, bez repova. Sudio je i aferu Kamioni. Monitore civilnih udruga redovito pušta na suđenja.
Željko Horvatović je bivši vojni sudac, kojemu je nepojmljivo druženje sa suspektnim tipovima. Uvažava činjenice, argumente, drži se zakona kao pijan plota. Nije vezan ni uz koju stranku. Izbor Željka Horvatovića na mjesto predsjednika Visokog kaznenog suda iznenadio je javnost. Turudić je dobar sa Šeksom, ali nije Plenkovićev ljubimac. Kolinda ga je gurala na mjesto predsjednika Vrhovnog suda, pa su je jedva spriječili i tad su uvedene i izmjene zakona o sudovima, prema kojima se čelnik Vrhovnog suda najprije mora javiti na javni poziv. No kako je sve rađeno navrat-nanos, zakon je ostao nedorečen.
U njemu ne piše kakva je procedura ako Parlament ne potvrdi predsjednikov prijedlog. Zamjenik mijenja šefa Vrhovnog suda do kraja tekuće godine (pa će Marin Mrčela do tada zamjenjivati Sessu), ali ako do isteka godine ne bude izabran novi predsjednik, Hrvatska ostaje bez njega, nemamo ni predsjednika Izborne komisije. A tad nije moguće održati ni izbore... Predsjednika VKS-a bira Državno sudbeno vijeće. Je li se ono uplašilo atmosfere koja je nastala nakon HDZ-ova guranja Sesse ili je prevagnuo profesionalni sud, još ne znamo, no riječ je o dobrom izboru.
Visoki kazneni sud ujednačavat će pravnu praksu, rješavati žalbe sa županijskih sudova itd., pa je očito riječ o ustanovi koja će imati golemi utjecaj na stanje zakonitosti u Hrvatskoj. Država je, kaže njemački filozof Hegel, “zbiljnost ćudoredne ideje” - ona je “organizam u kojemu se ćudoredne snage naroda okupljaju u postizanju najviših društvenih svrha”. Kičma države je pravosuđe, u kojemu su dosad više vrijedile Rojsove, nego Hegelove postavke (“tko je jamio, jamio”).
Građani su ogorčeni sinkopom, robijom za Vegetu, horvatinčićima, ukratko nejednakošću i nepravdom. Nejednakost, kaže talijanski sociolog Pareto, ljudi mogu trpjeti dulje nego neimaštinu. Ovo bi mogao biti početak kraja takvog stanja. VKS je dobio dobrog čelnika, još ako tako završi i trakavica na Vrhovnom sudu (Županijski u Zagrebu također čeka novog čelnika), moći ćemo citirati Galileja - ipak se kreće...