U potrazi za najboljim mogućim ozbiljenjem demokratskog društva, Republika Hrvatska se, sudeći prema građanskim inicijativama, odlučila stajati na mjestu.
Građanske inicijative pokazuju koliko je Hrvatska izgubljena
Tipična je to prvotna reakcija svih izgubljenih, a drugotna reakcija se manifestira u nesustavnom mahnitanju u prostoru. Od svih problema u kojima se nalazimo, odlučili smo (ili je netko odlučio) da nam je najznačajniji problem izborno zakonodavstvo i da, shodno jasno definiranom i naznačenom problemu, treba prionuti promjeni izbornog sustava. Kako je progres u suprotnosti sa stajanjem na mjestu, svaka promjena je dobrodošla ako i samo ako nije zarobljena mjestom, jer tada nije promjena. Predložene promjene su, većim dijelom, smo završna faza koja omogućava hermetiziranje i konzervaciju sadašnjeg stanja, uz popratno uvođenje dvije bitno različite kategorije saborskih zastupnika: onih koji imaju puna prava, pa i pravo glasovanja za proračun i Vladu i onih koji nemaju puna zastupnička prava jer ne mogu glasovati za Vladu i proračun.
Ovdje se, za one koji misle jednodimenzionalno, radi o diskriminaciji saborskih zastupnika koji nemaju jednak opseg prava kao i svi ostali saborski zastupnici. Tih, sukladno jednodimenzionalnom mišljenju, saborskih zastupnika s uskraćenim i nejednakim pravima bit će šest i birat će se s liste zastupnika nacionalnih manjina. Jasno, pokušaj argumentacije zagovornika hijerarhiziranja saborskih zastupnika vezat će se uz broj zastupnika pripadnika nacionalnih manjina budući ih većina zemalja EU uopće i nema, a ova inicijativa je, navodno, velikodušna jer će zadržati zastupnike nacionalnih manjina, samo će smanjiti njihov broj budući da se smanjuje i ukupan broj saborskih zastupnika.
No, velikodušnost se ne očituje u brojanju, nego u kvaliteti strukture koja se broji. Jednoznačno i jasno, diskriminacija jest uskrata prava nekome zato što je upravo to što jest, odnosno što je netko drugačiji od drugih.
Kada se, još od antičkih vremena, nekoga uvodi u zajednički prostor, a oduzimaju mu se jednakost i ravnopravnost, ujedno mu se oduzimaju prava i slobode. Mi te i dalje možemo prebrojati, ali ih brojimo kao one kojima smo oduzeli prava i slobode.
Matematika ne diskriminira, to čini ontologija koja uspostavlja dvije različite razine realnosti onih koji bi trebali biti ravnopravni i slobodni. Tko misli da nije ovako, neka samo, ukoliko ova referendumska inicijativa doživi svoje konačno ozbiljenje, pogleda rezultate glasovanja za Vladu i proračun. Svi će moći glasovati osim šestero zastupnika. Oni neće jer ne smiju, nisu dovoljno zastupnici.
Nadalje, osim ove diskriminacije ili različite ontologije prava saborskih zastupnika, za one koji misle višedimenzionalno, nedvojbeno se radi i o diskriminaciji birača (ili glasača) koji se odluče konzumirati pravo glasovanja za liste predstavnika nacionalnih manjina.
Naime, ako glas birača koji glasaju za zastupnike nacionalnih manjina zastaje pred glasovanjem o Vladi i proračunu, nismo li uveli i dvije kategorije hrvatskih građana: oni koji, kao narod, glasujući biraju svoje zastupnike da u njihovo ime nad narodom 'vladaju' birajući Vladu i glasajući o proračunu i oni koji, ne više kao narod, biraju zastupnike koji u njihovo ime ne mogu nad narodom vladati jer ne mogu birati Vladu i glasovati o proračunu? Kako demokracija počiva na 'demosu' nad kojim se i u ime kojega se vlada, jasno je da imamo i diskriminaciju 'demosa', jer jedan dio 'demosa' nije 'demos' čim se odluči glasovati za listu zastupnika nacionalnih manjina.
Konačno, referendumska inicijativa još više doprinosi stvaranju profesionalnih političara, i to onih koji dolaze iz većih sredina u kojima ima, za razliku od iseljenih i lošim politikama devastiranih područja (a upravo su ta područja koja trebaju drugačije i bolje javne politike), veći broj birača.
Ne treba posebno objašnjavati zašto je gotovo sigurno da će, zbog nedovoljno promišljenog izbornog sustava, Hrvatski sabor mnogim zastupnicima biti 'radno mjesto' desetljećima. Preferencijalno glasovanje je dobar instrument, ali ne i u predloženom modelu koji ovisi o pukom poretku broja osvojenih glasova, ali ne i o osvojenom postotku u odnosu na ukupan broj glasova koje je osvojila lista. Ne uvodi se razlika između onih koje je lista uvela u Sabor, od onih koji su doprinijeli uspjehu listi, bitno je smo utvrditi poredak najviše osvojenih glasova.
Ova inicijativa bi bila istinski pomak i briga za razvoj demokracije i društva kad bi preferencijalno glasovanje pratilo ograničenje obnašanja zastupničke dužnosti na dva mandatna razdoblja i kad se ne bi uvodila različita kategorizacija saborskih zastupnika i 'demosa'.
Trebamo inicijativu koja će političarima osvijestiti zakonitost demokracije da vlast proizlazi iz naroda i da pripada narodu, da su oni opunomoćenici 'demosa' i da će se među taj 'demos' vratiti.
Trebamo inicijative koja će omogućiti da taj povratak među 'demos' bude izvjestan, najkasnije nakon drugog mandata. A ovako, ovo je inicijativa koja nekim zastupnicima (točno ih je šest) uskraćuje prava, a mnogima otvara mogućnost dugotrajnog i neometanog obnašanja saborske dužnosti, jer doprinosi profesionalizaciji politike i stoga nije ništa drugo doli završne faze dosadašnjih politika.
O autoru:
Marko Vučetić je nezavisni saborski zastupnik koji u Saboru volontira, pročelnik je i profesor na Odjelu za filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zadru te teolog.
Jakirović za 24sata prvi put nakon odlaska iz Maksimira: Ja sam vratio Kulenovića u Dinamo
10 fantastičnih seks poza uz koje će užitak biti maksimalan
Ana iz Duge Rese: Imala sam 107 kg pa skinula 44, evo kako