Okrenuo sam se prema jednoj jedinoj točki do koje sam putovao 76 dana po kiši, suncu, brdima i livadama i nakon toliko vremena i približno 4500 km bilo je gotovo
Svi zainteresirani mogu poslati svoje recenzije s putovanja na kojima su bili i podijeliti dobre savjete, avanturistički duh i strast za pisanjem. Svoje recenzije šaljite na mail: mojeputovanje@24sata.hr.
"Još samo 34 kilometra, ajde, možeš ti to! Sjeti se samo Alpa i Skandinavskog gorja, ovo je šećer na kraju!" - pomalo smiješno za reći, ali od jutra sam sam sebe bodrio s ovim riječima. Jučerašnja dionica od 124 kilometra u komadu, uključujući i tunel prema Nordkappu koji ide 212 metara ispod površine mora, iscrpili su i zadnji atom snage iz mene. A za cijeli dan imao sam tek tri paštete i jedan jogurt.
Za današnjim doručkom nekoliko puta sam se ustao kako bih nadoknadio izgubljeno i pripremio ponešto i za put. Vani je kišilo i vjetar je bio sve jači. Obukao sam opremu, stavio sve na Mrc'nu i izašao na cestu. Mislio sam kako ću tih par desetaka kilometara odvoziti bez ikakvih problema, pogotovo što više nisam imao šator iznad prednjeg kotača. Sinoć sam ga ostavio jednom gospodinu koji me je ponudio kavom i kolačima. Ipak, vjetar i penjanje po brdima na približno 400 mnv dali su rezultat od 5 sati vožnje do Nordkappa.
U prvi tren nisam bio siguran jesam li išta osjećao, osim hladnih ruku i mokre majice
"Inače ovakve udaljenosti prelazim za manje od dva sata!" - rekoh momku koji je istrčao iz autobusa i pružio mi ruku kako bi mi čestitao na nečemu, ali nisam ga razumio na što je točno mislio. "Nama je potrebno preko 6 sati od Honningsvaga do Nordkappa, brzo si ti stigao!" rekao je i poput kakve balerine odlepršao u autobus. Smiješan momak, zaista. Okrenuo sam se prema jednoj jedinoj točki do koje sam putovao 76 dana po kiši, suncu, brdima i livadama i nakon toliko vremena i približno 4500 kilometara putovanje je bilo gotovo.
U prvi tren nisam bio siguran jesam li išta osjećao, osim hladnih ruku i mokre majice. Čak i sada, dok pišem ovaj tekst, nemam osjećaj kako sam napravio ogromnu stvar. Možda jer sam navikao na ovakav "život na cesti", jer mi je već nakon par dana bilo sasvim normalno izaći na ulicu i prijeći 100 kilometara biciklom koji zajedno s teretom teži približno 70 kilograma?
Jučerašnja dionica od 124 kilometra u komadu, uključujući i tunel prema Nordkappu koji ide 212 metara ispod površine more, iscrpili su i zadnji atom snage iz mene. A za cijeli dan imao sam tek tri paštete i jedan jogurt
Vrag će ga znati, ali kroz ovo putovanje puno toga se promijenilo u meni. Prvenstveno, sama odluka krenuti na ovakav put i to mjesec i pol dana nakon očeve smrti bila je nešto na što nitko nije mogao utjecati. Dugo sam vagao da li je pametno krenuti ili cijeli život ostati u razmišljanju što se moglo dogoditi da sam krenuo, ali ta upornost i volja koju sam zapravo i naslijedio od svog starog odigrala je veliku ulogu. Nekoliko puta i na cesti.
Naučio sam i kakav je osjećaj "popričati" s onom drugom stranom koju svi imamo u sebi, kako je to raditi posao koji zaista voliš, iako sam često puta zbog toga bio gladan. I siguran sam da će opet biti takvih dana, da ću putovati i pisati, možda jednom i uspijem platiti režije s tim, ali bez obzira na novac, dragi moji,u životu treba uživati i raditi stvari koje vas čine sretnima. Suludo je zbog novca utrošiti više od pola životnog vijeka, samo kako biste radili posao koji ne volite, ali dobro zarađujete. Novac dođe i ode, a ovakve stvari ostaju vječno.
Hrvoje je na putu do najsjevernije točke prošao kroz Sloveniju, Italiju, Švicarsku, Njemačku, Dansku i Norvešku, a svaki korak do Nordkappa možete pregledati i na njegovoj Facebook stranici.
