Postao je glavni koalicijski partner Vladi, traži besplatne udžbenike za svu hrvatsku djecu, napuhao je zagrebački proračun, podiže spomenik Domovini i Franji Tuđmanu, a sad mu navodno slijedi i počasni doktorat.
Uoči predsjedničkih izbora 2009. godine Uskok je preko medija plasirao informaciju da se protiv kandidata Milana Bandića vodi dvadesetak kaznenih postupaka.
Danas, skoro deset godina kasnije, u pripremama za eventualnu kandidaturu na predsjedničkim izborima, Bandiću se navodno priprema počasni doktorat.
Evo koliko smo napredovali.
Iako je, ruku na srce, Bandiću još samo to nedostajalo.
Formalno pokriće njegove podobnosti.
Informacija o tome da Zagrebačko sveučilište priprema počasni doktorat zagrebačkom gradonačelniku, čovjeku pod optužnicama i na suđenjima, objavljena jutros na Tportalu još uvijek je neslužbena, ali idealno se uklapa u opsežnu operaciju Bandićevih priprema za predsjedničke izbore.
Spomenici i udžbenici
Promovirao se u važnog koalicijskog partnera Vladi, uvjetuje tu suradnju inzistiranjem na besplatnim udžbenicima za svu hrvatsku djecu, napuhao je proračun Grada Zagreba, podiže spomenik Domovini, otvara spomenik Franji Tuđmanu kod Lisinskog, obilazi hrvatske gradove, otvara zagrebačke ulice koje naziva "najveličanstvenijim u Europi"...
A počasni doktorat dao bi mu perfektno pokriće za kampanju.
Bandić, naravno, tu kampanju još nije najavio, nitko ozbiljan ne srlja u prve redove, međutim sve su glasnije najave da bi deset godina kasnije Bandić pokušao popraviti ono što je propustio u obračunu s Ivom Josipovićem.
Tada je došao do gotovo 900 tisuća glasova u drugom krugu, više nije mogao. Danas, pak, bilježi iznenađujuću popularnost: čak 40 posto ispitanika u anketama ima o njemu pozitivno mišljenje.
Točno koliko ih ima pozitivno mišljenje o Andreju Plenkoviću i ravno onoliko koliko ima negativno mišljenje o Kolindi Grabar Kitarović.
Bio bi lud da ne ide
Uzevši sve u obzir, Bandić bi zaista bio lud da ne ide na predsjedničke izbore. Što ima izgubiti? Može samo pobijediti.
A pobjeda bi ga, po svemu sudeći, spasila optužnica i suđenja. To je nekako bio plan i prije devet godina.
Otada, Bandić je napredovao, kad je izgledalo da će nazadovati. Skupio je zatvorski staž, poput pravog hrvatskog velikana dostojnog Pantovčaka, opet je pobijedio u Zagrebu, pobijedio je već jednu optužnicu, s nekoliko poteza čarobnim štapićem udeseterostručio broj saborskih mandata u svom klubu, nametnuo se kao glavni koalicijski partner HDZ-a, primio nagradu iz ruku Vladimira Putina...
A onda kreću komparativne prednosti: dodvorava se istim biračima kao i Kolinda Grabar Kitarović, bolji je s HDZ-ovom vrhuškom od nje, sposoban je proširiti pipke prema obezglavljenoj ljevici (uostalom, Davor Bernardić je njegov pulen), gospodar je među populistima, podiže spomenike antifašistima, dodvorava se nacionalistima, a tu je i Željka Markić.
A onda i Katolička crkva.
I ne zaboravimo počasni doktorat.
Kao ni napumpanu zagrebačku blagajnu.
Prejako se žuri
Elementi su, dakle, posloženi. I koliko bi logično bilo očekivati da je Milan Bandić danas slabiji nego prije deset godina, da je stigmatiziran, kompromitiran, devastiran, on je ustvari tek dodatno ojačao.
I koliko god to izgledalo kao racionalno komponiranje kampanje, neminovno se u pozadini osjeti prizvuk histerije. Kao da će u jednom trenutku izgubiti kontrolu, zavrtjeti se na cesti i završiti u jarku.
Jer se previše žuri, preočito trudi, prejako to želi.
Što, opet, nije neobično, imajući u vidu činjenicu da ga očekuje još jedno suđenje. S presudom se više ne bi mogao kandidirati na lokalnim izborima, ali bi zato mogao na predsjedničkim.
Prije devet godina Bandić je išao na predsjedničke izbore pod prijetnjom istraga. Danas bi Bandić mogao ići na predsjedničke izbore pod optužnicama.
