U životu sam, prije ovog pekmeza, napravila samo džem od neretvanskih mandarina. I tad sam se tek upoznala s terminologijom (razlikom između džema, pekmeza i marmelade), koja mi još uvijek nije baš jasna. S procesom izrade sam također još uvijek na Vi, tako da sam se obratila iskusnijima da me upute u male tajne.

Prošle godine sam dobila jednu teglicu na poklon i uspjela sam napraviti samo par turi palačinki i dvije Sacher torte, kad mi je presušila teglica tog zlatno-narančastog tekućeg blaga. Nakon toga me uhvatila neka tuga, jer nije bilo više mog najdražeg pekmeza. Ove godine nisam htjela riskirati da zafali (iako sam se nudila da otkupim sve zalihe koje izađu iz kuhinje bake Jerke, njeni potomci besramno su se oglušili na to) pa sam sama zasukala rukave.

Savjeti i trikovi

Slijedi par savjeta i trikova koji će vam pomoći da pekmez uspije iz prve:

– Najbitnije vam je da nabavite jako zrele marelice, naravno neprskane i domaće. Što su zrelije to su slađe (potrebno je manje šećera) i pune pektina (što pomaže kod zgušnjavanja).
– Postoji brza i spora varijanta kuhanja pekmeza, tj. ona sa želinom i ona bez. Iako nisam pobornik instant verzija, ovaj put sam se odlučila za želin jer sam htjela da mi pekmez ispadne kao i onaj bake Jerke (nisam htjela ništa prepustiti slučaju i improvizaciji). Ako izbacite želin, morat ćete ga puno duže kuhati dok ne dobijete željenu gustoću.
– Šećer prilagodite vlastitom ukusu. Načelni omjer je 2:1 (marelice : šećer), ali on naravno ovisi o zrelosti marelica. Također, količina šećera utječe i na gustoću pa pripazite i na to.
– Očišćene marelice sameljite i pomiješajte sa šećerom pa ostavite da prenoće na hladnom i mračnom mjestu da se šećer otopi.
– Ako čistite veće količine marelica- radite to u rukavicama, inače će vam ruke poprimiti narančastu boju koja ne ide jednostavno dolje. (Hvala, Mare!)
– Gustoća se provjerava tako da se žličica pekmeza stavi na tanjurić, koji ste prethodno ohladili u zamrzivaču. Tako ćete otprilike vidjeti kako će izgledati nakon hlađenja.
– Staklenke u koje ćete spremati pekmez moraju biti čiste i sterilizirane. Da bi ih sterilizirali stavite ih u hladnu pećnicu, stavite da se zagrije na 150C i ostavite tako 20tak minuta. Nakon što pekmez stavite u staklenke možete ga kratko vratiti u pećnicu da se zapeče. Poklopce stavljate na vruće staklenke čim ih izvadite iz pećnice.
– Kad pekmez zatvorite, staklenke okrenite naopačke i ostavite negdje zamotane u krpu (ili još bolje deku). Tako će se pekmez polako hladiti i dogodit će se pasterizacija (tj. uništit će se bakterije).

Moram reći da sam prateći sve ove upute dobila skroz zadovoljavajući rezultat. Možda je šećera moglo biti malo manje, ali opet sve ovisi o ukusima. Ja skoro da ne poznajem tu domenu ‘preslatko’. S obzirom da je Baki, kao gospođi stare škole, bilo užasno neugodno što je njena unuka poslala fotografiju papira na kojem je brzinski naškrabala (ali, usput budi rečeno, savršeno čitko) sastojke i postupak- u nastavku vam je zato natipkani recept kako sam ga dobila. Požurite dok sezona traje…

PEKMEZ OD MARELICA

6 tegli po 1/2 kg  Priprema: cca 1 sat

SASTOJCI

UPUTE

1. Marelice operite i očistite od koštica pa sameljite.* Ja sam to napravila u stroju u kojem inače meljem meso.

2. Izvažite dobivenu količinu voćnog pirea pa u njega dodajte u pola manju količinu šećera (ja sam dobila 2,7 kg pirea i dodala 1,35 kg šećera). Smjesu ostavite na hladnom i mračnom mjestu da odstoji preko noći, ali svakih nekoliko sati promiješajte.**

3. Smjesu stavite u lonac da se kuha na srednje jakoj vatri dok se marelice skroz ne raspadnu.

4. Želin pomiješajte s malo šećera i dodajte marelicama. Povećajte temperaturu i pustite da zavrije, nakon što počne kipiti kuhajte još 5 min.

5. Prelijte vrući pekmez u čiste i sterilizirane staklenke i vratite ih u pečnicu na 100C još 10tak minuta. Nakon što ih izvadite iz pećnice odmah ih čvrsto zatvorite i okrenite naopačke. Zamotajte u krpu ili deku i ostavite da se sporo ohladi.

BILJEŠKE

* Veće količine marelica čistite u rukavicama, da vam ruke i nokti ne bi poprimili narančastu boju koja se teško skida. ** Ne morate ustajati u gluho doba noći da bi miješali.

Izvorni recept pročitajte ovdje. 

O autorici:

Moje ime je Ana, po danu sam anonimna arhitektica (AA), a po noći čitam o superjunacima. Godina imam dovoljno, ali ljudi i dalje misle kako sam premlada da radim super kolače. Osim na blogu, pratiti me možete i na Facebooku ili Instagramu.