Dok se Davor Bernardić bavi satirom, a Ivan Vrdoljak se zakleo na vjernost HDZ-u, Kolinda Grabar Kitarović preuzela je ulogu vođe oporbe i udarila danas po Plenkovićevoj Vladi. I to jakom živozidaškom retorikom.
Nakon što se Ivan Vrdoljak zakleo na vjernost Andreju Plenkoviću, a Davor Bernardić zapleo u satiru k'o pile u satirične kučine, pogodite tko je ponovno dograbio oporbenjačke uzde?
Naravno, predsjednica Republike.
"U zadnje se vrijeme ističu bolji makroekonomski pokazatelji, to treba pozdraviti, ali ako država ostvaruje bolje rezultate, onda se to mora vidjeti na računima građana", izjavila je Kolinda Grabar Kitarović tijekom svog današnjeg posjeta Hrvatskom zagorju.
"Blokiranih je puno", nastavlja ona,"država mora pronaći način za deblokadu računa i donijeti novi Ovršni zakon". I još: "Potrebne su brže i učinkovitije mjere demografske obnove. Nužno je donijeti mjere za povećanje radnih mjesta, za trudnice i osloboditi poduzetništvo od birokracije".
Šakom po stolu
E sad, pod cijenu toga da nas predsjednica optuži da smo opet krivo shvatili njezine poruke, da je ona zapravo hvalila, a ne kritizirala Vladu, slobodni smo primijetiti da je Kitarović ipak uputila Plenkovićevoj vladi pristojan naramak kritika.
I to kritika kakvih se ne bi posramio ni vođa oporbe Davor Bernardić, kad bi na njega obraćali pažnju, kao ni bivši samozvani vođa oporbe Ivan Vrdoljak, samo da se nije prodao HDZ-u.
Ali Kitarović se primila kritika kojih se odavno sjetio i od njih trenutno posve fino napreduje Živi zid.
Ne udara Kolinda po Vladi ideološki i politički, već populistički i demagoški.
Opet je u prvom planu demografija, opet su glavni likovi blokirani i ovršeni kao u njezinoj prošloj kampanji (iako je negdje putem zametnula "zviždače"), tu su sada i nezaposleni i trudnice, a uspjela je u isti koš ugurati poduzetnike i obične građane.
Mnogi su skloni ovih dana kalkulirati o tome da bi Kolinda preuzela HDZ. Sudeći po ovome, možda bi joj bolje pristajao Živi zid. Ivan Vilibor Sinčić je na aparatima.
Populistička retorika
Predsjednica je, uglavnom, ocijenila da ovakva populistička retorika trenutno najbolja rezonira u hrvatskom društvu. Dok se Bernardić bavi slobodama, Kitarović se bavi glasovima.
Ovakvim nastupima, naravno, okuplja biračko tijelo koje ne mari za njezine kompetencije niti ideološku profilaciju (takve glasove smatra zacementiranim), već koje u svom egzistencijskom očaju vjeruje da bi čak i Živi zid bio odgovor na njihove probleme.
Pa ako su Sinčić i ekipa protiv sistema, onda Kolinda misli da bi ona mogla biti kandidatkinja izvan sistema.
Tako je, na prvi pogled, oporbena retorika pravilno je raspoređena među glavnim akterima: Vrdoljaku je stalo samo do obrazovanja, Bernardiću do slobode, a Kolindi do ovršenih, blokiranih, nezaposlenih, siromašnih, trudnih...
Živozidaški kruh sa sedam kora
I nije samo Kolinda zagrizla u živozidaški kruh sa sedam kora. I njezin potencijalni protukandidat Zoran Milanović plagira živozidaške poruke, udarajući na Europsku uniju (Pernar kaže da Hrvatska treba izaći iz EU), promovirajući nacionalnu samobitnost i referirajući se na politiku svoje Vlade prema običnim ljudima, radnicima, siromašnima.
Čak i on se postavlja kao kandidat izvan sistema.
Uglavnom, mogao bi to biti kolosalni obračun populista. (S time da Kolinda ipak malo opakije navija na rukometnim utakmicama.)
Jasno, predsjednica nema ovlasti niti utjecaja na Vladu, Plenković ne mora slušati što ona govori, kao što ne mora obraćati pažnju ni na Bernardića i ostatke oporbe.
Ali Kitarović zato dobro zna da ona ne može dobiti druge predsjedničke izbore tako što će podržavati ili barem štedjeti Vladu. To se još nikada nije dogodilo, nijedan predsjednik nije još preživio uz prijateljsku Vladu. Ako ništa drugo, pravilo je bilo obrnuto: predsjednik je eventualno dovodio svoju opciju na vlast.
Pa ako je nemušti Bernardić postao gromobran Plenkoviću, onda je kritika Plenkovićeve vlade garancija Kolindi da će ostati na Pantovčaku.
