"Ministri na minimalcu" razmišljaju hoće li potrošiti na hranu ili kupiti kino ulaznicu. Pa onda nabave čak dvadeset luksuznih audija, vrijednih pola milijuna kuna svaki.
Znači, tako se ponašaju ministri koji "žive kao građani na minimalcu".
Naporno razmišljaju hoće li potrošiti na hranu ili kupiti kino ulaznicu. Pa onda nabave dvadeset luksuznih Audija, vrijednih pola milijuna kuna svaki. Jedanaest za ministre, devet za ured Vlade i Sabora.
To je, naime, bila prijeka potreba.
"Hoćete da dođem kočijom u ministarstvo", bubnuo je Željko Jovanović, naljutivši se na novinara koji ga je pitao za njegov novi Audi A6 3.0 TDI vrijedan 640 tisuća kuna.
To je, znači, izbor koji se pruža našim "ministrima na minimalcu": ili obična kočija ili Audi s 310 konja. A u ovoj državi sve manje konja i budala radi da bi se ministri vozili u limuzini sa što više konja.
Sve to je postalo toliko nakaradno da gotovo nema smisla uzrujavati se oko toga.
Luksuzna ušteda
Tako premijer govori da nema pojma tko nabavlja limuzine, Vlada objašnjava da se nabavljaju vozila za klasu niža nego prije, ali ne i zašto to obavezno moraju biti najskuplji i najluksuzniji modeli u toj gornjoj srednjoj klasi, dok se nabavka tih vozila predstavlja kao ušteda, otprilike kako se štedjelo i premijerovim letom challengerom iz Sarajeva na Krk.
Milanka Opačić upozorava da ministri moraju uštedjeti 3,6 milijarde kuna, prijeti rezanjem ili oduzimanjem socijalne pomoći, hvali se softverom za otkrivanjem prevaranata, Jovanović uzima učiteljima, Ostojić uzima liječnicima, Linić uzima kome stigne, a onda se izdvoji 270 milijuna kuna u idućih pet godina za nove automobile.
I ne samo nove, nego ujedno i najskuplje. Sve kako bi se zadovoljile njihove prijeke potrebe. Oni su ministri, a zna se da ministar ne ide kočijom.
I kao da sve to nije dovoljno, još moraju biti bahati, kao Jovanović. Još moraju biti licemjerni, kao Opačić. Još glume ignoranciju, kao Milanović. I još pljuju po "demagozima", onima koji traže da dužnosnici, iz solidarnosti ili zbog besparice, srežu vlastite plaće.
Čovjeku dođe da se zapita što nije u redu s ovima na vlasti.
Pravi nas budalama
Nije nikakva novost da oni koji se dokopaju vlasti grabe i dijele poslove, nabavljaju najgornju od gornje srednje klase auta, bacaju novce na pametne telefone, grčevito čuvaju vlastite plaće i svakakve dodatke, no ipak se čini da je Milanovićeva politička garnitura otišla korak dalje i otvoreno nas pravi budalama.
U jednom trenutku nariču zbog besparice koja ih prisiljava da režu čak i više od onih famoznih Kosoričinih "voda s okusom". U drugom pozivaju narod na štednju i odricanje, pa tvrde da je jeftinije evakuirati ljude iz poplavljenih područja nego graditi nasipe. Već u trećem tvrde kako je 50 milijuna za nepotrebne izbore "cijena demokracije", a 40 milijuna za pametne telefone "nabavka sredstava za rad".
Da bi se onda vrijeđali, zgražali ili bahato istresali na novinare kad im postave pitanje nisu li mogli nabaviti jeftiniji automobil.
Jer, oni su pravednici i poštenjaci, oni su skromni i požrtvovni, oni su jedina brana HDZ-u i jedina snaga koja može spasiti Hrvatsku. Tko njihov rad dovodi u pitanje, nužno je zlonamjeran, podmukao ili naprosto na Karamarkovoj platnoj listi.
Država kao socijalni slučaj
Ovakvo ponašanje vladajućih, kakvom svjedočimo posljednjih nekoliko dana - odbijanje prijedloga za smanjenjem plaća, uspoređivanje ministara s građanima na minimalcu, bahato pravdanje luksuznih automobila - iritira građane više od nesposobnosti ili nekompetentnosti vladajućih. Ta bahatost, ta bezosjećajnost, to podebljavanje razlika između povlaštene političke i obespravljene radničke kaste, to je ono što uništava vjerodostojnost Vlade i dovodi u pitanje svaku sljedeću njezinu odluku.
Zato nije čak ni bitno hoće li nabaviti te proklete limuzine.
Bitno je kako pravdaju tu odluku, kako se vrijeđaju i bahate, kako nas prave budalama uvjeravajući nas da se time zapravo štedi, zaboravljajući da sve to rade našim teško zarađenim i mukom izdvojenim novcem. Nema kod njih nikakve solidarnosti, socijalne osjetljivosti, nema brige ni zabrinutosti.
Prije gotovo 14 godina Ivica Račan je vodio računa o tome da se kao premijer vozi u Passatu, ali njegovi ministri izgubili su vjerodostojnost onog trenutka kad su se iz promotivnih bicikala, tricikala, golfova dizelaša, furgona i tko zna kakvih sve prijevoznih sredstava kojima su se doteglili na prvu sjednicu Vlade, već sutradan prebacili u službene Audije.
Ovi danas nisu ni skrivali kako jedva čekaju da se uvale u Audije. Premda su za njih i kočije predobre.
