Jedan od najvećih svjetskih koncerna mnogima je kroz povijest donio suze, što od radosti kad su svoga limenog ljubimca napokon kupili, što od tuge kad su se u jednome trenutku s njime morali rastati.
Djed bi samo uz široki osmijeh rekao: 'Ma, moj Golf je bolji!'
No, jedno je sigurno, Volkswagen je svima bio, ostao i uvijek će biti najdraži auto u njihovu životu.
Oni stariji sigurno znaju o čemu pričam. Kad se samo prisjetim djeda i njegova 'keca', suza mi iz oka krene.
On je svake subote, točno od 11 sati, svog limenog ljubimca glancao doslovno cijeli dan, a onda bi nakon pregršt fotografija pospremio svoju bebu u garažu podređenu samo njemu. Imao je taj auto čak i svoj pokrivač. Mi smo također uživali u njemu iako, naravno – nije imao klima-uređaj, a ni radio nije bio uvijek u funkciji. Dugačka smo putovanja nestrpljivo čekali, a vjetar u kosi pri spuštenim prozorima i brzine preko 80 kilometara na sat nas djecu vodile su u neke već tada viđene futurističke filmove. Doslovno je bio član obitelji, a imao je i svoju sobu. Nakon 'jedinice', došao je red i na 'dvojku'. Svi su ju mahom željeli, pa i moj djed. Dugo se premišljao, razmišljao je što sada, kako se pozdraviti sa svojom raketom, nije mu bilo lako. Nekada bi nakon posla ostajao sam sa svojim ljubimcem. Nakon nekoliko mjeseci odlučio je kupiti novi Golf, u kojem i dan-danas vidi svoju prvu ljubav, a iako je poslije vozio još nekoliko automobila 'dvojkica' je i dalje u obitelji.
'To je najbolji auto ikada', još ponekad prozbori djed.
Iako je tu, bar na neko vrijeme, prestala obiteljska konekcija s Volkswagenovim rastom i novim modelima, rado smo 'k'o djeca trčali jedni drugima, pa čak i susjedima kada bi se na njihovu parkingu pojavio neki novi VW. Svi smo maštali o njima i kako ćemo jednoga dana voziti upravo taj koji se trenutno nalazio nama pred očima. Redali su se tako modeli, bilo ih je sve više, a i izrazi lica ljudi koji su ih vozili bili su, usudio bih se reći, sretniji nego na licima drugih.
Stizali su redom modeli poput Pola, Golfa, Passata - ti su bili najpopularniji kod nas, a tako je i danas. Neki i dan-danas služe svoje vlasnike, a kad se za prolaska stazama djetinjstva nađem na mjestima gdje smo gledali djeda kako glanca svoju 'mašinu' srce mi u istome trenutku ispune osjećaji sreće i tuge. Bila su to divna vremena.
Kako je vrijeme odmicalo, sve sam manje mislio na Volkswagen, a samo bi me priča moga djeda, za nedjeljnog ručka, vratila u prošlost. Išlo je tako vrijeme, godine su prolazile, a VW je postajao sve popularniji, moderniji. Iz Njemačke su stizala čuda tehnologije. Automobili s automatskim klima-uređajem, s električnim spuštanjem i podizanjem stakala...
Svaki je donosio radost baš kao što su to činili modeli u počecima.
Kada je došao red na mene da napokon kupim i sebi neki auto, možete zaključiti kako je i moj izbor bio Volkswagen, i to Polo GTI. Oduvijek sam bio ljubitelj brže, adrenalinske vožnje pa se upravo živahni Polo činio dobrim izborom za mene. Napokon sam potpuno uspio osjetiti ono što samo vlasnici ovih njemačkih ljepotana osjećaju već dugi niz godina.
Otišao sam ravno ka djedu, a nakon što sam ga provozao, kroza smiješak je izustio: 'Moj Golf je bolji!'
Ako i ti imaš svoju Volkswagen priču (a znamo da imaš!), podijeli ju s nama i to ovdje.
Dražen Kutleša: Čovjek koji živi između dogme i moderniteta
Najteža kandidatkinja osme sezone napustila show: 'Da sam nastavila vani, otišla bih u smrt'
Rođendan tragično preminulog Matije Ljubeka, legende našeg sporta: 'Ubojici neću oprostiti...'