Ja stvarno nisam stručnjak u ignoriranju tuđih mišljenja. Baš suprotno, jako sam loša u tome. Kada bi me netko, na primjer, pitao “Zašto si se ošišala?”, sljedeća tri dana bih vjerojatno provela preispitujući sve svoje životne odluke donesene do tog trenutka.

Društvo je napisalo scenarij za tebe u trenutku kada si rođen. Obrazovni sustav te lijepo, korak po korak, vodio kroz prvih 20-ak godina tvog života. A ako nakon diplome konačno pomisliš da ti je otvoreno puno različitih mogućnosti i opcija, probaj pitati samo jednog prijatelja za mišljenje. Tvoji roditelji, prijatelji, rodbina…svi će vrlo rado s tobom podijeliti što je jedini ispravni sljedeći korak za tebe.

Drugi ljudi znaju koji posao trebaš odabrati, koji auto kupiti, kada je pravo vrijeme za imati djecu ili otići na godišnji. Drugi ljudi znaju. A ti ne znaš, ti ništa ne znaš, ti si još mali.

17 godina svog školovanja sam sa zadovoljstvom radila ono što se od mene i očekivalo. Logično, bila sam u napasti i nakon diplome ponovno poslušati druge i pristati na tipičan i siguran posao. Srećom, nisam. Shvatila sam da tako cijeli život mogu (štreberski) slušati druge, ali da onda nikada neću čuti sebe.

Kad sam prije nekoliko mjeseci počela s drugima dijeliti veliku vijest o pisanju bloga, prva reakcija je obično bila “Zašto?!”. To je loša ideja jer će drugi saznati previše toga o tebi. Nemoj, to će ostati zauvijek zapisano. Ili, meni najdraža, Da bi uspjela, moraš raditi ozbiljan posao i ne smiješ se javno eksponirati.

Možda se i ti slažeš s nekom od tih rečenica. Možda je neka od njih i istinita. Ja samo znam da sam nedavno donijela najveću “svoju” odluku do sada, i to samo zahvaljujući TeaTimeu. Kroz nekoliko tjedana ćeš čitati o tome, a do tada želim s tobom podijeliti tri poruke za onaj trenutak kada shvatiš da si “zapeo” u tuđoj definiciji uspjeha.

Zapamti da ne postoji samo jedna definicija uspjeha

Često su upravo roditelji ti čije mišljenje najviše cijenimo. Međutim, definicija uspjeha koja je vrijedila u njihovo vrijeme se do danas promijenila barem tri puta. Rijetke sVjeruje su firme u kojima možeš u miru dočekati mirovinu. Danas možeš putovati i bez automobila (i kredita). Tvoji roditelji su desetljećima gradili svoju kuću, a ti ćeš možda cijeli život živjeti kao podstanar (svojom odlukom).

Uostalom, i moja definicija uspjeha se vjerojatno razlikuje od tvoje. A generacijski smo vrlo slični. Neki moji prijatelji su na doktoratima, neki pokreću firme u Americi, neki rade u korporacijama, neki freelanceaju. I svatko od njih je sretan. Osim onih koji rade u određenoj firmi samo zato što se to od njih očekuje.

Različiti smo. A danas je lakše nego ikada raditi posao koji voliš. Da bi saznao što voliš i želiš, prvi korak je prestati slušati tuđa mišljenja. Tvoja definicija uspjeha je jedina koja se računa.

Prvi korak možeš napraviti već danas

Želiš biti fotograf i misliš da bi te to zanimanje učinilo sretnim. Ako si pritom završio npr. ekonomiju, vjerojatno svi oko tebe misle da je to glupa ideja. I zato je današnje vrijeme genijalno. Ne moraš dati otkaz, posvađati se s roditeljima i otputovati u Kinu da bi postao fotograf.

Ako ti tvoji roditelji ne žele dati novac za tečaj fotografije, pronađi besplatnu edukaciju online. Ako ti nitko ne želi platiti jer nemaš portoflio, fotkaj poznanikov domjenak besplatno (u zamjenu za recenziju). Na kraju krajeva, ako baš moraš, nađi posao s kojim će tvoji roditelji biti sretni, a fotkaj izvan radnog vremena.

Pritom će se dogoditi jedna od dvije stvari. Ili ćeš shvatiti da je fotografija stvarno tvoja strast i uspjeh će uslijediti kad-tad (pa će i tvoji roditelji lakše prihvatiti tvoj novootkriveni životni poziv). Ili ćeš shvatiti da te sve skupa ne veseli koliko si očekivao. U svakom slučaju, i jedno i drugo je korak naprijed.

Gary je nedavno lijepo rekao da će siguran posao uvijek čekati na tebe. Što je onda najgore što se može dogoditi?

Okruži se ljudima koji su slični tebi

Možda tvoji roditelji neće razumjeti što radiš. Možda će tvoji prijatelji misliti da si prolupao. I baš zato moraš pronaći ljude koji već rade to što ti želiš raditi. Ili barem one koji te razumiju. Ako ih nemaš u svojoj okolini, pronađi ih online. Mentori ti mogu biti i pisci, motivacijski govornici i stručnjaci s kojima nikada zapravo nisi razgovarao. U svakom slučaju, ne brini. Pravi ljudi obično nekako pronađu svoj put do tebe.

Ja, FER-ovka, odjednom s ljudima pričam o kreiranju sadržaja, o medijskoj industriji, o društvenim mrežama. I pojma nemam od kuda su se svi ti novi ljudi stvorili, ali znam da me baš jako vesele.

Kao i s puno sličnih tema, zapravo ne postoji “5 koraka do uspješnog ignoriranja tuđeg mišljenja”. Postoji samo jedna jednostavna rečenica: Vjeruj sebi. I onom osjećaju u trbuhu. (Nedavno mi je jedan frend rekao da on nema nikakve osjećaje u trbuhu, tako da se unaprijed ispričavam svim muškim čitateljima.) A korak nakon toga je – budi hrabar.

A za one koji će ti i dalje imati potrebu nametati svoje mišljenje, imam samo jednu poruku:

Who cares if you disagree?
You are not me.
Who made you king of anything?

Disclaimer: I D. i moji roditelji su bili divni, najdivniji, kada sam donosila najveću “svoju” odluku do sada.

Izvorni tekst pročitate ovdje. 

O autorici:

Bok, ja sam Tea, poduzetnica u nastajanju, inženjerka sa smislom za biznis, kreativka zaljubljena u ljude. I autorica bloga TeaTime. Inspirira me ideja da sami kreiramo život i karijeru kakvu želimo. Moj put prema tome možeš pratiti na blogu, Facebooku i Instagramu.