Da, na greškama se uči. No, znamo li iskoristiti uspjehe?

Često možemo čuti izreku da se u svakoj krizi krije velika prilika. No, jesmo li zaboravili kvalitetno iskorištavati i dobre situacije i uspjehe? Koje prilike oni kriju u sebi?

Hitni timski sastanci se organiziraju – kad nastane problem. Standardni načini rada se propituju – kad nastane problem. Rukovoditelji traže objašnjenja od svojih djelatnika i intenzivnije s njima komuniciraju – kad se opetovano javlja ista poteškoća ili se dogodi kardinalna pogreška. Intenzivno se kreće u promišljanje što želimo – kad zapnemo i ne znamo kuda dalje. U promjene i nove odluke obično idemo – nakon što smo shvatili da po starom više ne može. Čini se da su upravo problemi, poteškoće, izazovi, ili kako god to nazivali, ono što nas najčešće potakne da zastanemo, promislimo, tražimo nova rješenja, pokrenemo se i napredujemo. Gledajući na taj način, gotovo pa da bismo im se trebali veseliti. 

I kad znamo da se u njima krije prilika, zašto ipak ne volimo krize?

Svi mi već iz vlastitog iskustva jako dobro znamo da su nam neki od najtežih životnih izazova bili ujedno i najveći učitelji te su nas potakli da damo više od sebe. Naime, naš mozak je baždaren tako da se intenzivnije uključuje te traži nove mogućnosti onda kad naiđe na problem. Pritom, on problemom doživljava sve što nije u skladu s onim što očekuje. Evolucijski gledano, to je vrlo logično i korisno. Majka priroda nas je ''programirala“ tako da se probudimo i dodatno aktiviramo onda kad se događa nešto drugačije od onog na što smo navikli ili što želimo.

Međutim, takva situacija nas na neki način dovodi i u rizik, jer ne znamo što slijedi dalje pa mozak to doživljava opasnošću. Posljedično se javljaju jake emocije, najčešće strah ili ljutnja, a tijelo dolazi u visoko stanje pripravnosti. I, iako nas s jedne strane takvo što ''tjera“ da tražimo rješenja i brzo reagiramo, istovremeno nas vrlo iscrpljuje – emocionalno i energetski - pa kad se susretnemo s novim težim izazovom, rado bismo sve to preskočili i što prije se našli u onoj blaženoj ''post-problem“ fazi, kad već znamo da je sve što se dogodilo imalo svoju svrhu i da smo iz cijele situacije izašli snažniji. Zato, iako su često izvor napretka, problemi nas, ipak, ne vesele.  

Gdje propuštamo vidjeti priliku?

Vidjeti probleme i krize kao priliku, bez sumnje je važan način razmišljanja. On nam uvelike može pomoći da bolje upravljamo sobom i svojim emocijama te konstruktivno reagiramo u poteškoćama i izbjegnemo napraviti štetu sebi (grč u želucu, stres, zabrinutost i slično), ili drugima (napad, destruktivna komunikacija i slično).  No, često zaboravljamo iskoristiti još neke mogućnosti koje imamo na raspolaganju. 

Iako nas, same po sebi, ne dovode u stanje pripravnosti i neće automatski aktivirati naše moždane vijuge da krenu u akciju, postoje okolnosti koje itekako mogu biti izvor novih informacija i napretka. Ono što je pritom ključno je da se istovremeno nećemo iscrpiti već, naprotiv, napunit ćemo se novim zalihama pozitivne energije. Riječ je o uspjesima. 

Koliko pažnje i vremena posvećujemo analizi uspjeha?

Koliko često organiziramo hitne sastanke kako bismo što prije analizirali na koji način smo napravili nešto dobro? Koliko često smo uistinu stali i uživali u trenutku kad smo napravili neki pomak te razmislili o svemu što nas je dovelo do tog trenutka, kako bismo to znali ponoviti, pa čak i iskoristiti u nekim drugim situacijama?

Koliko često intenziviramo komunikaciju i tražimo načine kako možemo još uspješnije, onda kad se sve razvija po planu i u skladu s očekivanjima? 

(Mali i veliki) uspjesi kao (velika) prilika

Da, mozak nas u tom trenutku neće sam od sebe zaustaviti i reći nam – zastani, promotri, razmisli, analiziraj, osmisli, reagiraj – jer je sve onako kako treba biti i kako želimo, nema opasnosti. No, za napredak važne informacije se ne kriju samo u pogreškama. One jesu bitan izvor informacija, ali samo onog što više ne smijemo ponoviti. Prave pouke se nalaze u uspjesima. Oni su ti koji nam pokazuju što i kako činiti, kako bismo i dalje nastavili tim putem. Osim toga, tek onda kad napravimo nešto dobro, kad smo mirni i zadovoljni, nalazimo se u najboljem mogućem stanju – entuzijastični smo, ponosni, puni poleta – koje u nama može potaknuti ogromne kreativne kapacitete za nova rješenja i napredak (iako problema nema). 

Pritom, nisu samo veliki uspjesi ti koji nam mogu dati važne informacije i biti gorivo za napredak. Upravo one male, svakodnevne pobjede, koje nekad ni ne primijetimo, dapače, često i podrazumijevamo, velik su potencijal, i što se tiče smjernica što i kako dalje, i kad je riječ o punjenju baterija. 

(U)gledajte priliku u svemu

Problema će, htjeli mi to ili ne, uvijek biti. I često će nas gurati naprijed, poticati na više i bolje. Zato je važno tražiti načine kako u njima vidjeti priliku, imajući na umu da će nas, ukoliko se pokrenemo, potaknuti da se razvijamo. No, jednako tako, oni će uvijek biti zahtjevniji dio našeg života, a često i izvor stresa. Stoga ukoliko ćemo samo njima davati svoju pozornost i samo tada uprezati svoje moždane kapacitete na maksimum, stavljamo se u opasnost da nam postanu prevelik teret,  za kojeg više nemamo dovoljno energije. 

Zato je važno svjesno posvetiti jednaku, često i veću pažnju, svim dobrim stvarima koje doživljavamo i ostvarujemo i ne dopustiti da to bude nešto što podrazumijevamo ili čemu se nemamo vremena posvetiti. Važno je uživati u uspjesima, dopustiti im da nas osvježe i energiziraju te učiti iz njih. Razgovarajte o njima, razmislite kako su se dogodili, koji su bili ključni potezi koji su vas ili vaš tim doveli do postignuća. I dopustite sebi da osjetite zadovoljstvo zbog svega dobrog što jeste napravili. Jer mozak u tom trenutku možda neće, sam po sebi, zavrištati ''Staaaaaani! To traži pažnju!“. No, zato ga mi možemo naučiti da zapjeva ''Stoooj! Ova prilika se ne propušta! Iskoristi ju! I za napredak i za osjećaj ispunjenosti“. Samo tako možemo ne samo ići naprijed, već i živjeti s veseljem, imajući dovoljno energije i znanja što napraviti onda i kad je najteže.    

O autorici

Martina Trboglav, profesorica psihologije, radi kao viši konzultant u Ramiru, tvrtki koja se bavi organizacijskim razvojem i razvojem ljudskih potencijala. Certificirani je NLP trener, HNLP trener i NLP coach, hipnoterapeut te voditelj Ramiro Leadership NLP Academy. Specijalizirala se za područja komunikacijskih vještina, leadership, upravljanje promjenama i kreativnost. S entuzijazmom radi s organizacijama i pojedincima pomažući im osvijestiti svoje mogućnosti i razviti sve vještine potrebne za ostvarenje željenih ciljeva te kvalitetan i ispunjen život.