Boži Petrovu i njegovima treba odati priznanje. Lani su uspjeli protresti politički duopol SDP-a i HDZ-a. Natjerali su ih da mole, puze, da im se klanjaju nudeći politički brak, izvanbračnu zajednicu ili tek životno partnerstvo. Nudili su i dobre predbračne ugovore. Izgledalo je kako treća politička opcija ipak ima smisla i budućnost. Narod je likovao. Uživao je u nemoći Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka. Uživao je u Mostovu ruganju tim “veličinama”. No ubrzo se Most počeo izrugivati s narodom.
Dečki i cure bez razmišljanja su pograbili sve fotelje. Dobro, i oni su ipak samo ljudi koje je zaveo sirenski zov političke moći. A mi smo čekali reforme. I čekali reforme. I čekali reforme. Most je, međutim, odlučio reformirati HDZ. Karamarka su poslali u prijevremenu političku mirovinu. OK, ali narod nije Mostu podario silne glasove da bi reformirali neku drugu stranku. One reforme u koje su se mostovci kleli nismo dočekali. Dočekali smo nove izbore. I opet nam je Božo pripremio igrokaz. Poput onog lanjskog s javnim bilježnikom.
Sad će Božo objaviti uvjete koje će morati ispuniti budući partner ako želi Mostovo sudbonosno “da”. Bit će to visokomoralni uvjeti prožeti odgovornošću prema narodu i dokidanjem pretjeranih političkih privilegija. No ima li Most pravo postavljati takve uvjete kad se njima nije vodio dok je bio u vlasti? A narod ne zaboravlja. Vidi se to i po predizbornim anketama, u kojima se prepolovila potpora Mostu. Ako Most uđe u novu vladu, čeka nas repriza. Za godinu dana i ta ljubav puca. Opet izbori. Nakon kojih je jedino rješenje velika koalicija reformiranog HDZ-a i SDP-a bez Milanovića. Most? Na putu za ropotarnicu povijesti. Treća politička opcija? U nju će vjerovati samo najuporniji i najnaivniji. Nažalost…
