Možda su fotografije montirane, možda su autentične, možda mu Vlada vjeruje, a javnost baš i ne. Ali Tolušić mora otići. Zbog priče pune rupa, zbog kompromitacije, ali i zato što je znao za ucjene, a nije ih prijavio.
Bile fotografije lažne ili ne, bile one famozne cipele ministrove ili ne, bio to Vladin spin ili ne, Tomislav Tolušić više jednostavno ne može biti član hrvatske Vlade.
Možda će on sve ovo nekako preživjeti, možda mu je Nacional objavom lažnih fotki učinio uslugu, možda je Vlada stala u njegovu obranu od podvala i podmetanja. Ali on ipak treba spakirati kofere i napustiti Banske dvore.
Ne samo zbog kompromitacije u javnosti, pa i u političkom životu, kao i u stranci gdje je nekad imao velike ambicije. Već zbog toga što je svojom šutnjom o spornim fotografijama otkrio da je podložan ucjenama.
Jutarnji list objavio je jutros rekonstrukciju cijele afere i na jednom mjestu otkrio da je Tomislav Tolušić, kad su ga u Vladi suočili sa spornim fotografijama, priznao kako je već primao poruke o tome da fotografije postoje, ali on se na te poruke nije obazirao niti ih je prijavio.
To je, prema pisanju Jutarnjeg lista, "šokiralo pripadnike policije i SOA-e" jer u suprotnom bi oni već pokrenuli određene radnje. A navodno se radilo o mjesecima.
Tek sad slušamo o "bandi"
Tek nakon objave priče u Nacionalu ministar Tolušić je u javnim istupima otkrio kako prima prijetnje, požalio se da mu grebu automobil, pohvalio se kako on zna o kakvoj se to "bandi" radi, spominjao čak i "agrarnu mafiju" i najavljivao da će ta banda uskoro završiti iza rešetaka.
Ali sve to učinio je tek nakon objave teksta u Nacionalu.
Tek tada policija i SOA otkrile su da je potpredsjednik Vlade na meti ucjena.
Što nije samo "šokantno", nego i neprihvatljivo.
Drugi čovjek hrvatske Vlade nije prijavljivao prijetnje i ucjene, što vjerojatno ne bi učinio ni sada da Nacional nije tjerao lisicu, a istjerao vuka. Zašto je šutio? Mislio je da to nije bitno?
Jučer je na sjednici premijer Plenković javno zahvalio vlasniku i urednicima Nacionala "na razboritosti", što je prilično neuobičajena praksa za državu koja nastoji pokoriti i obuzdati medije, u kojoj se dižu tužbe i provodi cenzura u medijima.
Na meti ucjena
Ali u tome ima nekog rezona: sada se napokon otkrilo da je Tolušić već neko vrijeme na meti ucjena koje ne želi prijaviti i o kojima je cijelo vrijeme šutio.
Sama ta činjenica mora izazvati zabrinutosti javnosti. Kakvim je ucjenama Tolušić još izložen? I trebamo li se brinuti o tome je li možda popustio pod tim ucjenama?
Nije baš neobično da se neki ministar ili visoki dužnosnik nađe na meti mafije ili ucjenjivača. To ide uz opis radnog mjesta. Neobično je, a možda i sumnjivo, što ministar to ne želi prijaviti policiji.
Zašto je Tolušić o tome šutio? Što se krije iza njegovih saznanja o tim fotografijama? I je li potpredsjednik Vlade možda bio izložen još nekim sličnim ucjenama? Ako je mislio da nije bitno, zašto sad otvara priču o "bandi i mafiji"?
To je destabilizacija
Kad je Plenković govorio o destabilizaciji, onda je baš ovo morao imati na umu. Činjenicu da se potpredsjednik Vlade nalazi na meti ucjenjivača, a da o to ne želi prijaviti policiji ni DORH-u. Što je Tolušić mislio proteklih mjeseci dok je šutio o tim fotkama? I još važnije, što je radio?
Je li u njegovu poslu ministra i potpredsjednika Vlade bio pod utjecajem tih informacija da mu se sprema kompromitacija?
Mi to sada ne znamo i nećemo vjerojatno ni saznati. Ali sumnja se uvukla. I Tolušić je kompromitiran.
Ne javno, ne privatno, ne obiteljski, već kao član Vlade.
I zato bi trebao otići. Za svoju dobrobit, kako bi se riješio pritiska, za dobrobit Vlade koja u svojim redovima ima ministra pod ucjenama, ali još više za dobrobit građana koji nakon ovoga više ne mogu imati istu dozu povjerenja u ministra Tolušića.
Morao bi otići ako su fotke autentične. Ali morao bi otići i ako su to falsifikati, zato što je o njima cijelo vrijeme šutio.
