HDZ šalje poruku kako je situacija još uvijek 50:50 između preslagivanja i novih izbora. A pritiskom na HSS i druge zastupnike skida sa sebe odgovornost za pad Vlade i treće parlamentarne izbore u dvije godine
I tako, točno na rođendan Tomislava Karamarka HDZ-ovo parlamentarno preslagivanje je još u modi.
Pardon, rekonfiguriranje.
Jedino je štafeta baš na Dan mladosti prebačena u ruke Andreja Plenkovića.
Iz HDZ-a, naime, jutros preko medija poručuju da je situacija još uvijek 50:50 između preslagivanja i novih izbora. Sad su navalili na HSS kojeg, prema pisanju Jutarnjeg lista, snubi šarmantni Josip Đakić, šaljući mu poruke da su još slobodne četiri ministarske fotelje i sedam mjesta državnih tajnika.
Što znači da Andrej Plenković ni nakon 30 dana nije smislio imena novih ministara i da Vlada i dalje radi u krnjem sastavu.
A ovo javno i panično vrbovanje HSS-a znači da je Plenković odustao od HNS-a (ili HNS od njih) što, uz izjave Brune Esih da ih premijer nije zvao na razgovor u vezi preslagivanja, znači i da HDZ i dalje nema većinu.
Pa je i dalje vrlo realna mogućnost da se u srpnju, usred turističke sezone, ipak ide na izvanredne izbore. Uz novi trošak i novu štetu.
Žrtva opsesije
HDZ je, dakle, ponovno postao talac ambicije jednog čovjeka i njegove opsesije o preslagivanju, samo što to ovoga puta nije Tomislav Karamarko.
No ovoga puta Plenković i njegovi ljudi koriste drugu taktiku. Pritiskom na HSS i ostale stranke, strančice, pojedince, pa i one s automatskim oružjem, HDZ odbacuje sa sebe odgovornost za prijevremene izbore koji bi, kako rekoše hadezeovi ministri, izazvao financijski kolaps i stajao Hrvatsku preko milijardu eura iz europskih fondova.
Dakle, spasimo zajedno Vladu koju je HDZ sam srušio.
Jednom je za izbore bio kriv Karamarko, a sad će biti kriv svatko onaj tko neće ići s Plenkovićem. Na njima će biti krivnja teška milijarde kuna.
Šeksov priručnik
Hrvatska neće biti talac Andreja Plenkovića, premijera bez većine i bez ministara, već svakog onog tko odbije Plenkovićev pokušaj da presloži većinu.
Zbilja lukavo, kao da je ispalo iz Šeksova priručnika.
I što je najgore od svega, čak i da se krene na nove izbore u srpnju (zašto nije moglo u lipnju?) HDZ bi na njih krenuo u najboljem stanju.
SDP je u fazi unutarnjeg raspada, HNS i HSS su načeti konstantnim pričama o preslagivanju s Plenkovićem, Most spašava živu glavu, a HDZ-u je rejting i dalje stabilan te po najnovijim anketama, unatoč svemu što je napravio, na nacionalnoj razini dobiva 33 posto glasova. Čak 12 posto više od SDP-a.
Više puta oprobana metoda i dalje djeluje: što je HDZ gori, to je jači.
S tim da veliki dio njegove snage opet leži u slabosti konkurencije.
Pogubni sindrom
Uglavnom, na današnji Dan Mladosti i Karamarkov rođendan hrvatska Vlada i dalje nema ministre, vladajuća stranka i dalje nema većinu, a HDZ je i dalje otvoren za mogućnost da raspiše prijevremene izbore mjesec dana nakon drugog kruga lokalnih. I na njima potroši novih tristotinjak milijuna proračunskih kuna.
I ponovno računa da bi na njima mogao zadržati vlast.
Eto, samo zato što može.
Prije godinu dana, opet negdje oko Karamarkova rođendana, Andrej Plenković je upozoravao kako "stranka ne smije biti talac jednog čovjeka". Ali zato Hrvatska smije i dalje biti talac jedne stranke na čijem je Plenković čelu.
Stoga ni ne čude rezultati anketa i lokalnih izbora u kojima HDZ stoji bolje nego što to zaslužuje. Hrvatska je naprosto postala žrtva Stockholmskog sindroma. Zavoljela je svog otmičara.
