"Uvijek će biti ljudi koji se u utakmici rada i kapitala ne snađu", izjavio je Milan Bandić prilikom jučerašnjeg posjeta utočištu za beskućnike u Velikoj Kosnici. Nisu se snašli kao on koji je cijeli život u toplom zagrljaju politike
Bandić je tješio beskućnike, pa zvučao kao da im se malo ruga
"Uvijek će biti ljudi koji se u utakmici rada i kapitala ne snađu", izjavio je Milan Bandić prilikom jučerašnjeg posjeta utočištu za beskućnike u Velikoj Kosnici.
Bila je to baš lijepa marksistička rečenica. Vidi se da je Bandić dobro usvojio gradivo tijekom svih onih godina u Partiji.
Ali više od toga, u Bandićevim riječima kojima je objasnio problem beskućnika u Zagrebu mogao se osjetiti dašak cinizma. Ako ne i zadah.
Jer, kako je baš osobi koja je cijelu svoju karijeru gradila preko partijske knjižice palo na pamet da prosipa pamet o radu i kapitalu?
Bandić se hvali da puno "dela" i da je sve postigao svojim trudom i zalaganjem, ali sve se to odvijalo pod kišobranom prvo Saveza komunista, potom SDP-a, a zatim političke funkcije.
Da je i manje radio, ne bi završio na cesti. Kao što, uostalom, tamo neće završiti niti jedan profesionalni političar i član velike stranke.
Uhljebi i članovi
U zemlji koja je kontaminirana uhljebništvom, političkom podobnošću, nepotizmom, u državi u kojoj je postalo gotovo nemoguće išta postići bez povezivanja s politikom, strankom ili vlasti, Bandić ide pred beskućnicima govoriti o odnosu rada i kapitala.
Kad je njegov rad ovisio o kapitalu? Osim ako ne mislimo na one silne donacije, darove, dugove zbog kojih se sada vucara po optužnicama i sudovima. Kao i na kumove i pajdaše koji svoj kapital itekako oplođuju na Bandićevu radu u metropoli.
Gradonačelnik je jučer htio utješiti beskućnike, ali zapravo ih je popljuvao.
I tako smo došli do one ključne riječi: snalaženje.
Beskućnici se naprosto nisu "snašli" u odnosu rada i kapitala. Ali zato se Bandić snašao. Štoviše, on je pod optužnicama zbog "snalaženja".
Snalaženje je bila Bandićeva deviza tijekom čitave njegove karijere.
Snalaženje je ključ
Od dolaska u Zagreb i upisa u Savez komunista, pa preko fiktivne rastave braka kako bi dobio stan u centru Zagreba, pa do snalažljivog vraćanja na funkciju gradonačelnika s koje je sletio zbog bijega s mjesta nesreće u pijanom stanju, pa kroz godine vladanja Zagrebom gdje se snalazio u odnosu sa strankama, premijerima, predsjednicima, kumovima i rođacima, s tajkunima i parazitima, sucima i policajcima, novinarima i svećenicima...
Nije se morao snalaziti na tržištu rada, u odnosu s kapitalom, za to je imao stranačku knjižicu. A oko sebe je okupljao ljude u poglavarstvu i holdingu koji su se u odnosu rada i kapitala snašli tako što su molili Bandića da ih uhljebi negdje.
Ponekad i cijelu užu i širu familiju.
Snalaženje u odnosu rada i kapitala tako je ostalo samo za luzere koje Bandić posjećuje u Velikoj Kosnici i pokušava im pružiti pomoć i riječ utjehe. Iako je to zvučalo kao otvoreno patroniziranje.
Beskućnici se, kaže Bandić, naprosto nisu snašli u državi i u društvu u kojem je snalaženje postao temelj uspjeha i opstanka. A Bandić je za to postao paradigma.
Snalaženje s optužnicama
Dapače, snalaženje je u Bandićevu univerzumu postalo važnije od rada, a otvaralo je put prema kapitalu. Pa ako se snalaziš na političkoj funkciji, onda ćeš imati luksuzni stan u novogradnji, vikendicu krcatu umjetničkih slika, odvjetnika s dva milijuna eura jamčevine, gradsku blagajnu i osiguranu budućnost.
Osim ne posrneš na optužnicama.
Ali i tada je snalaženje ključno. Ako ne i presudno za daljnji opstanak.
Bandić je odavno shvatio što je bitno za opstanak u društvu, čak i prije nego što je ono zarobljeno u odnosu rada i kapitala. Beskućnike je, pak, utješio porukom da se oni "ne svojom krivicom završe u prihvatilištu".
Nažalost, nije napomenuo da krivica leži i u politici čiji je zadatak pobrinuti se da svi imaju uvjete za dostojanstven život i da ne budu prepušteni nemilosrdnom odnosu rada i kapitala.
Neke političke stranke otvorile su ovih dana svoja vrata beskućnicima u Zagrebu da se ne smrznu na polarnoj hladnoći. To je pohvalno, s obzirom da su te stranke odgovorne za osiromašivanje društva i ugrožavanje socijalne sigurnosti građana.
Ali već kad ovaj polarni val prođe, beskućnici će opet na cestu, politika će nastaviti služiti sebi i prvenstveno biti samoj sebi svrha. A Milan Bandić će se i dalje snalaziti na slobodi.
Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.