Ako ostaješ s mužem koji te tuče, ne, ti nisi 'majka lavica'

Komuniciramo jedni s drugima na toliko puno razina osim verbalno. Kada stupimo u kontakt (pozornošću, pogledom, dodirom) između nas je tok energije i informacija koje dekodiramo uvijek u skladu s onim što smo mi. Ili kakav nam je OS (operacijski sustav). Neke ljude ne kužimo jer ih naš OS ne može razumjeti, pa nam je obrana često poruga, ismijavanje ili čista osuda. A sve zbog straha od nepoznatog.

Anyway, prošli sam tjedan dobila puno pisama. Pišući o ljudima koji traže publiku, privukla sam dvije takve osobe koje su mi odlučile pisati. Jedna žena, poslala mi je kratku poruku da joj je super što opet pišem blog i da mi samo želi reći da sada nju očekuje duga i krvava(!) borba za skrbništvo nad njezino dvoje dječice.

Savjetovala sam joj da čuva svoje zdravlje jer je djeca trebaju snažnu i zdravu. Odgovorila je DA KUŽI, ALI DA je to moguće samo kad za “protivnika” imaš normalnu osobu. Pao mi je mrak na oči od te izjave. Onda mi je poslala svoju sliku iz bolnice s obje ruke u gipsu preko prsa. Masnica na oku, drugo zatvoreno. Ispod tekst: “Vidi, nemam ni ruke da me hrane”! Pomislila sam: Pa kako ovo tipkaš? Zaklopila sam laptop i pokušala zaboraviti što sam vidjela.

Te noći sam jedva zaspala razmišljajući o nekoliko stvari:

- Zašto mi je poslala tu fotografiju?

- Što očekuje od mene: pomoć, savjet, podršku? Da je najavim u sigurnoj kući, zovem policiju?

- Zašto čitam poruke nepoznatih ljudi, kad me toliko uznemire?

Ujutro sam se probudila misleći o njoj. Napisala sam joj poruku da me njezina fotka duboko potresla i da se nadam da su ona i djeca već u nekoj sigurnoj kući, te da mi je jako žao što joj se to dogodilo.

Uskoro je stigao odgovor: “Nikakva sigurna kuća… Ostajem u svojoj. Ona je najsigurnija jer je naša… Za sigurnost djece ću dati život… Makar se moj ugasio...” To je napisala. Koji oksimoron.

Njena profilna fotka prikazivala je zgodnu ženu koju sam prepoznala ispod oteklina i masnica. Ona fotka je stara. Ima ga na cover fotki. Njen odabir je biti žrtva/paćenica. Napisala sam joj poruku da je odgovorna za to što joj on radi jer ostaje tamo. Da joj je igra fejk jer glumi majku hrabrost, a zapravo ne voli ni sebe ni djecu koju očito dugo izlaže tim strahotama i stisnula sam blok.

Druga poruka bila je od jednog muškarca. Između ostalog, i: “Slatka si”. Na moj odgovor hvala, a tko si ti?, opisao mi je svoj zanimljiv poslovni život, uspješnu tvrtku i brend koji gradi već godinama. Pohvalila sam ga. Na to mi je odgovorio kako mu posao jedino ide a sve drugo ne. Pitala sam ga koliko ima godina (mogao je imati 35-45), napisao je da ima 32.

Rekla sam da je to premalo godina za samoosudu da mu ništa drugo ne ide u životu. Odgovorio je da je već godinama u nesretnom braku, da živi sa suprugom kao da mu je sestra i da nemaju djece. Pitala sam ga u čemu je onda problem? Zašto je još u nesretnom braku? (Pomislila sam da zato djeluje pohabano jer živi laž).

Uskoro je došla nova poruka da se nada da ne mislim da mi se upucava. S čim? Sa svojim papanskim načinom života?

Samo si škrt i lažeš sebe i nju – pomislila sam i tada se sjetila da i ona ostaje s mužem koji je ne želi. Odabrala je ekonomsku zajednicu. Žrtvovala se na oltaru sigurnosti. Uvijek je 50 – 50. Ne može biti “sparing” ako izađeš iz igre.

Samozavaravanje. Samoobmana. Samozadovoljavanje. Znate u kojem smislu mislim. Ja sam mislila da svi dijelimo neke univerzalne vrijednosti ali… Glupost. Postoji toliko vrijednosti i “realnosti” koliko je ljudi na svijetu.

S kim si, takav si. Za fajt treba dvoje. Ovo su narikače. Nitko ne voli odgovornost. Svijet je prepun spomenika koje su podigli “žrtvama”.

Ako kažeš da si ostala u braku zbog djece, zašto onda cviliš da nema ljubavi? Nisi u braku zbog ljubavi nego zbog djece. Ako kažeš da si u braku u kojem nema seksa, što se buniš? Pa, ti nisi zato u braku nego zbog ekonomske računice. Iz interesa. Možda imate kredite.

Možda se samo svađate s partnerom. Kakvu poruku šaljete svojoj djeci? Vi koji se svađate, tučete, varate, živite u zajednicama bez ljubavi? A vi koje ostajete s nasilnikom ili alkoholičarem? Više volite njega nego svoju djecu. To je vaš izbor. “Da, ali…”

“Čini mi se da je korisno o mislima razmišljati kao o električnom, a o osjećajima kao o magnetskom naboju u kvantnom polju. Misli koje mislimo odašilju električan signal u polje. Osjećaji koje proizvodimo magnetski privlače događaje u naš život. U kombinaciji, ono što mislimo i ono što osjećamo izaziva stanje postojanja koje stvara elektromagnetski potpis koji utječe na svaki atom u našem svijetu. Ovo bi nas trebalo potaknuti da se zapitamo – Što ja to svakodnevno emitiram (svjesno ili nesvjesno)? Dr. Joe Dispenza, “Stvorite novo ja”, Planetopija.

Ima knjiga, filmova, videa, You Tube kanala koji govore o tome. Ako tražite odgovore, naći ćete ih. Ako je sve protiv vas, možda… Znate onaj vic o tipu koji je vozio u suprotnom smjeru na autocesti? Pa moram imati nekakvu odgovornost za kaos u svom životu, ja sam master of ceremony! Ja igram glavnu ulogu u filmu svog života.

Previše napredno? OS. Znate, možemo si ga zanavljati. To je hrvatska riječ za update. To se zove rad na sebi. Samopromatranje. Evo dobra riječ koja počinje sa “samo…” Mir vam počinje s - ja.

Anđu Marić pratiti možete i na njenom blogu. 

Ostali Anđini tekstovi za BlogBuster: