Još nismo sigurni u čemu je točno problem: u tome što se Vlada nije držala Plana 21, u tome što ga je izdala ili u tome što je on od samog početka bio "figurativan"?
U kampanji je obećavao: "Imamo plan i provest ćemo ga do kraja". A kad su stvari došle skoro do kraja, lakonski je zaključio: "Plan 21 je samo figurativan".
I na prvi pogled, točno je ono što je Zoran Milanović navodno ispalio pred riječkim SDP-ovcima kad su ga počeli gnjaviti s tim Planom 21. Zaboga, pa nije taj plan nekakvo Sveto Pismo da bi ga se moralo slijepo i bespogovorno slijediti. A opet, kažu da je i Biblija "figurativna" i da je ne treba doslovno shvaćati.
Pa neki žele u skladu s njom uređivati državu.
Zid plača
Uglavnom, taj famozni Plan 21 od početka je smrdio na predizborni pamflet. Neki su ga tumačili tek kao popis dobrih želja, neki kao lakonsku kritiku hadezeove vladavine, neki kao popis nerealnih obećanja. Oni ciničniji proglasili su ga "zidnim novinama" na koje svaki građanin može prilijepiti svoju želju.
Kao na Zid plača.
Danas, taj plan uglavnom se pretvorio u alibi za nezadovoljnike ili otpadnike, poput Mirele Holy i Slavka Linić, ili u ultimativni argument kojima stranački zeloti, poput riječkih esdepeovaca, napadaju premijera, premda na koncu nije baš jasno u čemu je problem s tim planom.
U tome da su ga izdali ili da ga uopće nije bilo?
Svejedno, što se Milanovića i njegove koalicije tiče, Plan 21 davno je zaboravljena priča. Ne baš tako sveto pismo koje je dobilo status mitske alegorije. Arhaični zapis koji je prije tri godine trebao služiti kao vodilja, a danas je ostao tek nostalgična uspomena na vrijeme puno optimizma i zanosa. U početku, bio je alat za dolazak na vlast, a sada je alat u rukama onih koji kritiziraju vlast.
I zapravo, teško je točno odrediti kad je sve to propalo.
Naplavina dobrih želja
Možda onda kad je Vlada, zajedno s ministrom financija Slavkom Linićem, suprotno obećanjima iz Plana 21 podigla PDV na 25 posto. Ili kad je jedan od glavnih autora tog plana, Radimir Čačić, završio u zatvoru Ili u trenutku kad je Mirela Holy izašla iz SDP-a s argumentom da je Vlada izdala Plan 21.
Ili je potop nastao onda kad su se jedna za drugom rušile postavke iz tog plana - sve do nedavnog odustajanja od Građanskog odgoja - zbog čega je Plan 21 doista postao tek figurativna naplavina dobrih želja.
Iako, sam po sebi, Plan 21 nije toliko figurativan koliko bi ga Milanović danas želio prikazati. U ispeglanoj verziji, zajedno s komentarima i prijedlozima građana primljenima tijekom i poslije kampanje, u njemu se - pored gomile floskula - mogu pronaći i neka vrlo konkretna obećanja.
Kojih se Vlada svejedno nije držala.
Recimo, spominju se porezna rasterećenja za gospodarstvo, koja su završila prvo na smanjenju, pa na podizanju stope doprinosa za zdravstveno osiguranje. Onda, spominju se i radikalna uklanjanja barijera za ulaganja. Pa racionalizacija i reforma državne uprave. Pravedniji, učinkovitiji i stimulativniji porezni sustav. Pa onda to pompozno reklamirano "javno-privatno partnerstvo", koje je svoje uobličenje dobilo u famoznom "šegonizmu". Radi za državu, brini za privatnu tvrtku.
Da ne govorimo o master planu hrvatskih bolnica, koji je Vlada usvojila na dan kad je smijenila ministra zdravlja i imenovala nasljednika koji je krenuo u izmjene tog plana. Valjda su i taj plan "figurativno" shvatili.
A tu je, naravno, i plan "društva bez korupcije". To je isto bilo čisto figurativno.
Nimalo figurativni neuspjeh
Što god radili, nije dobro ispalo. Ni onda kad su tvrdili da se drže obećanja iz Plana 21, ni onda kad su ta obećanja iznevjerili, ni onda kad su Plan 21 shvaćali doslovno, ni onda kad su ga proglasili "figurativnim".
I Milanović je u pravu kad umanjuje važnost tog Plana 21. Čak i ako su se njegovih odredbi ikada držali, sada je već postalo kasno ponovno se njemu vraćati. Za Ivu Josipovića on je ionako mrtav.
I dok je prvi dio Kukuriku slogana još držao vodu - "Imamo plan" - problemi su nastali u onom drugom dijelu, gdje su plan trebali "provesti do kraja".
Samo se još ne zna kojeg i čijeg kraja: do kraja svih pobrojanih obećanja, do kraja njihova mandata ili pak do našeg kraja.
