A šta će mu biti ako pojede smoki i to presječe rakijom?

Neki dan sam ušla u trgovinu, došetala sam do dijela s voćem i povrćem i ugledala prekrasnu cvjetaču. Stvarno je dobro izgledala. Čim sam je ugledala pokušala sam se sjetiti kad sam zadnji put pojela povrće ili voće. I nije mi išlo, osim ako se pod voće ne smatraju keksi sa želom od naranče koje sam neki dan doručkovala i ručala. Ipak u svoju obranu moram reći da ja jako volim hranu, i voće i povrće. Doduše obožavam i sve ostalo što je, po mom mišljenju, jednako kao i da jedem sadržaj koša sa smeće - čips, smoki, čokoladice, keksiće...Lagala bih kad bih rekla da jako pazim na svoju prehranu, no jako pazim na prehranu svog djeteta. 

Militantna majka

Da, spadam u skupinu onih militantnih majki koje nikada djetetu u ove dvije godine života nisu ponudile ni smoki, ni čips ni lizaljke. Hrenovke sam mu dala samo jednom i to sam doživjela kao svoj osobni poraz. 

Sad se dio vas sigurno pita - a šta to nedostaje smokiju posebno ako ga i ja sama tu i tamo pojedem. A ja na to imam protupitanje: A što nedostaje cvjetači, grahu, mesu, komadiću kruha i zar nije bolje da jedno malo biće koje se tek formira i koje stvara prehrambene navike ponudim time, a ne grickalicama? Posebno, ako poput mog djeteta, stvarno voli jesti. Sve i uvijek. Zapravo meni je toliko normalno da male bebe ne jedu smoki da dugo nisam ni mislila da bi tema o grickalicama uopće mogla biti tema.

Ostavite mi dijete na miru 

No u posljednje vrijeme me ozbiljno živciraju sve one majke koje moje dijete nutkaju smokijem i na moju molbu da odšeću s tom vrećicom me ozbiljno začuđeno ispituju: Pa zar vi svom djetetu ne dajete smoki? S tolikim upitnicima iznad glave me gledaju da se ponekad osjećam kao da vlastito dijete izgladnjujem i oduzimam mu nešto od prijeke životne važnosti. Pa onda krene objašnjenje: Razumijem da mu ne dajete čips. On grebe, ili kokice. One se lijepe za zube, ali smoki...Halo? Jesam li ja rođena na Marsu ili šta? Od kad je to smoki ultimativni izvor zdravlja? Pa zar itko stariji od 12 godina stvarno misli da je pojesti vrećicu bilo kojih grickalica zdravo? 

Da, ja mogu pojesti vrećicu bilo čega nezdravog, ali stvarno mi ne pada na pamet ikome tvrditi da je to dobro. Mogu pričati da ja to volim i da me boli neka stvar za zdravlje ili ljepotu, ali tvrditi da je to zdravo mi ne pada na pamet. Osim toga moje me zdravlje ipak manje brine od zdravlja mog djeteta. A i ja radije pojedem dobar komad mesa od dobrog čipsa. 

S druge strane, ne radim dramu oko takve hrane kada se moje dijete nađe u društvu druge djece koja jedu ono što ja ne preferiram. Mislim da je veća šteta izdvajati ga iz zajednice mojim prijekim pogledima nego da pojede komad smeća, ali da sam oduševljena i nisam. 

Napolitanke umjesto ručka? 

Neki dan mi je poznanica objašnjavala kako ona svojem djetetu otvara apetit prije ručka tako da mu ponudi malo čipsa pa kad se on 'navuče' da mu varivo?! Jel' samo meni to čudno? Naslušala sam se i objašnjenja roditelja koji svojoj djeci nutkaju napolitanke ako ne žele ručati. 

Ok, moram biti iskrena i reći da moje dijete nema problema s kuhanom hranom i  svim normalnim namirnicama pa ne znam kako bi se osjećala da ne želi ništa jesti. Možda bi i ja tada posegnula za koje kakvim 'junkom' samo da bilo što pojede, ali ljudi dragi - napolitanke za ručak, smoki za međuobrok ili čips za predjelo? I onda se čudimo kad su nam djeca sa deset godina pretila. Pa zar smo stvarno svi zaboravili na palentu, rižu, sušene smokve, kojekakve sjemenke koje se mogu ponuditi za grickanje...

Kad zbrojim sve gluposti koje sam čula zapravo me ni ne čudi istraživanje objavljeno neki dan kako hrpetina roditelja svojim prvašićima nudi alkohol. Nadam se samo da me nitko za pet godina neće sa čuđenjem pitati: Pa šta ti svom djetetu nikad nisi dala malo rakije?