Nikada do sada Srbin nije bio kandidat za predsjednika države. Neće biti ni sada. Umjesto da istaknu svog kandidata i koriste svoje predizborne plakate za promociju ćirilice, Milorad Pupovac koristio je tuđe plakate.
A gdje je kampanja 'Kako biti Srbin predsjednik Hrvatske'?
Na proljetne europske izbore Milorad Pupovac i SDSS izašli su sa sloganom "Kako biti Srbin u Hrvatskoj".
Sada su propustili priliku izaći na predsjedničke izbore sa sloganom "Kako biti Srbin predsjednik Hrvatske".
Umjesto toga, Pupovac je iskoristio predsjedničke izbore i plakate pojedinih kandidata (Kolinde Grabar Kitarović, Zorana Milanovića i Miroslava Škore) za promociju ćirilice i međusobnog razumijevanja.
"Smisao naše ćirilične kampanje je razvoj tolerancije i osjećaja poštivanja razlika, prestanak identificiranja ćirilice s onim što ona nije", objasnio je Pupovac.
Zbog toga je navodno htio "ohrabriti sve ljude srpske nacionalnosti da sudjeluju na ovim izborima, da afirmiraju svoje pravo građanstva koje je antićirilična kampanja sigurno osporavala i potiskivala".
Ali ipak nije ohrabrio nijednu osobu srpske nacionalnosti da svoje pravo građanstva promovira tako što će se kandidirati za predsjednika Republike Hrvatske.
Pupovac je htio razbiti predrasude u vezi ćirilice.
Srbin, hrvatski predsjednik?
No s predsjedničkim kandidatom razbio bi tabue: nikada do sada niti jedan građanin srpske nacionalnosti, odnosno barem onaj koji se takvim izjašnjavao, nije istaknuo kandidaturu za predsjednika države.
Ove godine čak ni SDSS, kao relevantna parlamentarna stranka, nije istaknuo nekog svog kandidata.
Pa da napokon vidimo kako je to biti Srbin na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj.
Bio bi to dodatni korak prema afirmaciji i emancipaciji Srba u Hrvatskoj, kao i prema razbijanju tabua o tome može li Srbin biti hrvatski predsjednik.
Europska kampanja trebala je probiti led. Predsjednički izbori trebali su otvoriti put.
I ako se na europskim izborima po stupnju vandalizacije SDSS-ovih plakata vidjelo kako hrvatsko društvo doživljava položaj Srba u Hrvatskoj, predsjednički izbori trebali su poslužiti kao platforma za promociju jednakosti srpskih građana i za osjećaj slobode u njihovoj državi.
Državi išaranoj antisrpskim grafitima.
Provokacija je borba
Na pitanje novinara jesu li ćirilični plakati predsjedničkih kandidata bili provokacija, Pupovac je odgovorio: "Nije provokacija ako se borite, ako inzistirate i djelujete tako da se svaki čovjek u zemlji osjeća građaninom i da se razlike poštuju".
Zašto se onda nije borio da Hrvatska dobije Srbina za predsjedničkog kandidata? Možda bi to bila provokacija, ali bi barem pokazala da se Srbi bore za jednakost. Ali ne komentiranjem i plagiranjem predsjedničkih plakata, ne šlepanjem na tuđoj kampanji, ne sjedenjem u prvom redu tribina, već sudjelovanjem u demokratskoj utakmici.
Sudjelovanjem u procesu u kojem će Srbi imati slobodu da se kandidiraju, skupljaju potpise, a onda i glasove, ne samo od Srba, već i od drugih građana. Osim toga, bila je to prilika da Srbi (i Pupovac) pokažu kako ne nastupaju samo s pozicija srpske nacionalne manjine, već da ulaze u politički mainstream, da nude viziju hrvatskog društva koja bi bila prihvatljiva za sve građane.
Mnogi bi to doživjeli kao provokaciju, ali bila bi vrijedna.
Međutim, prilika je propuštena. Srbi gledaju izbore s margine.
Borba protiv Kolinde
Je li to zašto što im je Andrej Plenković tako naredio? Premijer je već zaprijetio da će pozvati Ivana Vrdoljaka na razgovor zato što se usudio kritizirati Kolindu Grabar Kitarović. Možda je Pupovac htio izbjeći takvu sudbinu, eskivirati mogućnost borbe protiv HDZ-ove kandidatkinje.
I to one koja je Pupovcu i manjinama svojedobno poručila da paze što govore, pa onda neće biti na udaru mržnje.
Makar su zbog toga predsjednički izbori bili prilika da Srbi istaknu protukandidata aktualnoj predsjednici.
Od toga, međutim, neće biti ništa. Pupovac i Srbi koristit će tuđe, a ne svoje predsjedničke plakate za promociju ćirilice, nadajući se da će netko od tih kandidata (tko?) zastupati njihove interese.
Kakvi god oni bili.
Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje.