Obavijesti

Kolumne

A da za promjenu sami sebi nismo kritičari nego podrška?

A da za promjenu sami sebi nismo kritičari nego podrška?
1

Kad bi me ljudi pohvalili oko ideja ili tekstova, pomislila bih – Šta vam je, ja sam to smislila u 15 minuta, nije neka velika stvar. Onda sam nedavno zastala i shvatila da zapravo ipak je velika stvar.

Otkad znam za sebe, sama sam sebi bila najveći kritičar. Ne treba mi nitko da mi kontrolira svaki tekst prije slanja i procjenjuje jesu li mi stavovi krivi ili pravi, uvijek bih zastala iza napisane rečenice i promislila da postoje ljudi koji imaju neka sasvim druga iskustva od mojih. Ne treba mi nitko ni da mi kaže da može bolje jer znam i sama da uvijek može bolje. Kad bi me ljudi pohvalili oko ideja ili tekstova, pomislila bih – Šta vam je, ja sam to smislila u 15 minuta, nije neka velika stvar. Onda sam nedavno zastala i shvatila da zapravo ipak je velika stvar.

Onda sam nedavno zastala i shvatila koliko dobrih i velikih stvari sam zapravo u životu napravila, a da nisam zastala i zapljeskala si duže od tri sekunde ili uopće. Kao i većina ljudi što nije. Koliko je situacija u kojima sam bila vanserijski jaka u toj mjeri da nisam ni znala da toliko jak možeš biti, a nisam zastala i dala si aplauz duži od tri sekunde ili uopće. Kao i većina ljudi što nije.

Nisam zastala i zapljeskala si duže od tri sekunde ili uopće, što sam i dan danas u ovom ludom svijetu recesija, kriza i ratova, sačuvala vjeru u to da smo došli na ovaj svijet da budemo sve što smo ikada željeli biti.

U svijetu ionako ima i previše onih koji će te htjeti kritizirati, ocijeniti ti izgled od 1 do 10 i pisati po inboksima mišljenja o tebi koja nemaju baš nikakve veze s tobom.

Onda sam zastala i shvatila da sebe imaš da se voliš, ma koliko narcisoidno zvučalo, a voljeti sebe zdrava je stvar. Jer voljeti sebe preduvjet je i za voljeti drugoga, ali onako voljeti baš, bez očekivanja povrata, bez kamata i napominjanja da ti je druga polovica nužna da te nadopunjuje. Jer meni se čini da nismo tu da se nadopunjujemo, nadomještamo međusobne nedostatke i poluprijeteći umiljato ucjenjujemo govoreći da bez onoga drugoga nismo cijeli. Samo kada si cijeli, cijeloga sebe možeš i dati drugome. Meni se nekako ne pristaje na polovice.

Onda sam zastala i shvatila koliko razloga na kraju dana imamo da si zaplješćemo, a to radimo tako rijetko. I zastajući tako, shvatila sam i da, umjesto da budeš sam sebi najveći kritičar, budi za promjenu sam sebi najveća podrška. Ionako jedino sa sobom provodiš baš svaku sekundu ovoga života.

Dano ti je to neko tijelo i ta neka kosa i te neke ruke i ti neki talenti i ta neka snaga divovska i te neke oči bistre. Samo tebi. Da ideš s njima kroz svijet i da budeš sve što si ikada poželio biti.

I znate što? Zapravo je skroz velika stvar. I zapravo baš svakoga dana zaslužuje pljesak i to puno duži od tri sekunde.

 

Izvorni tekst pročitajte ovdje.

 

O autorici:


Katarina Marjanović, autorica bloga i kolumnistica, vječna kreativka i zaljubljenica u lijepe riječi. Moje misli, fotografije i emocije možete pratiti na Instagramu, Facebooku i blogu.

 

Nema tog Normabela koji spašava onih trenutaka kada život stisne sa svih strana i kada taj isti život krene biti život, sa svim svojim hororima i tamama. Nema tog Normabela koji spašava od života, ali ima tih ljudi. I život je fantastičan. Dokle god ima nekih mojih i tvojih koji imaju sluha, trepavica i ramena za tvoje i moje hoću i neću, dođi i prođi, letim i padam, bi i ne bi. Koji vjeruju da možeš još jedan metar bliže oblacima, još jedan sklek više (te posebno čuvajmo) i 101 glavobolju manje jer nisi se valjda za glavobolje rodila. Koji pristaju na tebe i u onim trenucima kada si teška i kad bi nešto, a ne znaš što, i kad bi slatko, ali ipak ne bi jer deblja, ali bi mogla zato pizzu. I nikad ti račun ne dostave, a ponekad bi mogli s punim pravom dostaviti ti onaj za pretrpljne duševne boli i psihička maltretiranja. I uvijek su im sve karte koje ih od tebe vode, u povratnom smjeru. Ljudi čija ljubav stoji tamo negdje pri kraju skale raspona „koliko me voliš od 1 do masirat ću ti stopala i onda kad si pokisla, neumjerena u čokoladi i masne kose jer si mislila da može proći pod suho pranje, a nije moglo“. Ljudi koji guraju tvoje snove onih dana kada bi ti rađe malo odspavala. Pa spavate naizmjence da se ne ugase kad je teško. Na tvoje limune donesu tekilu. Na tvoje Himalaje postave bijele zastave da svi znaju da si dosegnula neke svoje vrhove, dok stoje ondje ponosniji zbog tebe nego ti sama. I ti njima sve to isto. I kad je uzbrdo i kad je nizbrdo i kad je pelin i kad je med. Jer bez tekila i bijelih zastava, sve bi nekako ostalo nedorečeno. Eto, ti ljudi. Uvijek. Sve ostalo su tuđi ljudi. Znam da su sve ovo otkrili još drevni Egipćani, a ne ja. Samo, da su nam barem usput uvalili i neki dobar način kako da makar malo manje zaboravljamo reći im – Hvala. #runwayfunway #potd #lotd #citati #quotes #katarinamarjanovic #ootd #interior

A post shared by Katarina Marjanović (@katarina__marjanovic) on

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Ruben Van Gucht otkrio da je s Blankom Vlašić u otvorenom braku: Zna sve moje partnerice
'Ne borim se s konceptom klasične veze'

Ruben Van Gucht otkrio da je s Blankom Vlašić u otvorenom braku: Zna sve moje partnerice

Nema veze, to je moj privatni život. Ali imam život u Belgiji i imam život u Hrvatskoj. Svakome priznajem njegov tip veze, rekao je Ruben.
Jakirović za 24sata prvi put nakon odlaska iz Maksimira: Ja sam vratio Kulenovića u Dinamo
EKSKLUZIVNO

Jakirović za 24sata prvi put nakon odlaska iz Maksimira: Ja sam vratio Kulenovića u Dinamo

Nekad moraš imati i sreće. Sudac u Bratislavi nije svirao penal za Slovan, a da je glavni sudac bio onaj iz VAR sobe, Slovan bi dobio penal. Bayern je protiv nas dobio penal za 'benigniji' kontakt...