Počeli smo s reformama, pa dogurali do prioriteta. Godina na prolasku bila je obilježena šupljim političarima i šupljim frazama. I što si fraze bile pompoznije, to su bila ispraznije. I kako se jedna izliže, već stiže druga.
Bila je to godina šupljih fraza. Parola lišenih značenja. Ustvari, što su parole bile pompoznije, to su bile ispraznije. I kako su se nemilo trošile, tako su se zamjenjivale novim, još ispraznijim.
Podsjećamo na deset najizlizanijih parola 2016. godine.
1. Reforme
O reformama smo se, hvalabogu, naslušali. Od pretprošlog ljeta do prošlog proljeća reformama su nas bombardirali sa svih strana, najviše od Mosta. A onda je sve zamrlo. Odnosno svelo se samo na jednu reformu - poreznu. Od parole koja život znači ostala je tek ljuštura isisana od sadržaja.
Osim ako u reforme ne ubrajamo premijera koji ne zna hrvatski, prvi pad Vlade, prve izvanredne izbore i smjenu straže u vrhu dviju najvećih političkih stranaka. Reforma je postala paradigma "praznog označitelja": pojma koji uključuje sve, a zapravo više nikome ne predstavlja ništa.
Nažalost, nije bio usamljen na javnoj sceni.
2. Zajedništvo
U doba najvećih podjela u hrvatskom društvu upravo osoba koja je svojom kampanjom, izjavama i politikom sudjelovala u tim podjelama skovala je termin koji je zvučao gotovo paradoksalno - Zajedništvo.
Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović promovirala je zajedništvo u svakoj svojoj izjavi: kad je govorila o ideologiji, gospodarstvu, svjetonazoru, medijima, pa čak i nogometu... S tim da je termin svaki puta imao drugačiji prizvuk: autoritarnosti, jednoumlja, pomirenja, potčinjavanja, nadmoći, ispraznosti, populizma...
Zajedništvo, skoro kao reforme, uključuje sve i svakog, osim onih koji se s predsjednicom ne slažu. I što je Kolindi ostalo od tog silnog zajedničarenja? Anketni rejting u blatu.
3. Prioritet
Budući da nema više reformi, premijer Andrej Plenković uhvatio se prioriteta. Brižni analitičari pobrojali su petnaestak prioriteta u kojih se zakleo u zadnja dva mjeseca. Od kurikularne reforme i mladih, preko kupovine Ine od Mađara, do razvoja županija, Vukovara, EU fondova, mladih, institucija...
A kad je sve prioritet, prioritet nije ništa. Ili jednostavnije, od šume prioriteta ne vidi se više što je pravi prioritet ove Vlade. Osim njezina pukog opstanka, naravno.
4. Stabilnost
Upravo to je postala glavna mantra ove vladajuće garniture i njezina premijera. Nakon turbulentne, paradoksalne, tragikomične političke godine, HDZ i Most krenuli su se zaklinjati u stabilnost koja se u svojoj biti svodila na opstanak Vlade.
Naravno, HDZ-ove, jer u bilo kojem drugom slučaju HDZ provocira političku nestabilnost. I napokon, politička nestabilnost u 2016. donijela nam je gospodarski rast. Kome onda, pitaju se cinici, treba više stabilnost?
5. Preslagivanje
"Imamo sve uvjete za preslagivanje", poručivao je Tomislav Karamarko, držeći se preslagivanja kao zadnje slamke spasa pred osobnim političkim potopom. Čovjek koji je ušao u anale po tome što je rušio svoju Vladu, nadao se da bi preslagivanjem u Saboru uspio izgurati Most, ostati na vlasti bez novih izbora i usput preživjeti aferu Konzultantica. Na koncu je srušio samog sebe.
Reklo bi se, previše se presložio.
6. Vjerodostojnost
Nikada u hrvatskoj političkoj povijesti, a možda i šire, nitko na parlamentarne izbore nije izašao s pretencioznijom parolom. Sva sreća da parole više ništa ne znače, jer je ova mogla doći glave Plenkovića i njegovu stranku.
U normalnim vremenima bila bi to omča oko vrata ili makar batina kojom se pronositelja te parole mlati po leđima. Recimo, pitalo bi se gdje je vjerodostojnost Plenkovića koji je u Europskom parlamentu spašavao Oreškovićevu Vladu, a onda se u HDZ-u okružio ljudima koji su u tom rušenju sudjelovali. Gdje je vjerodostojnost stranke koja je Mađarima prodala (predala) Inu, a onda se zaklinje u njezino spašavanje od Mađara? Gdje je vjerodostojnost kod imenovanja plagijatora u Vladu, kod "dvostrukih konotacija" pozdrava "Za dom spremni"?
U Hrvatskoj HDZ je na ovoj paroli još uvjerljivije dobio izbore.
7. Nacionalni interes
U poimanje nacionalnog interesa zapleli smo se k'o pile u kučine i u njemu se batrgamo već godinama. Svi se zaklinju u nacionalni interes, a nitko zapravo još uvijek ne zna što bi on točno bio.
Jednom slušamo Karamarkovu verziju nacionalnog interesa, pa onda dobijemo Plenkovićevu. Povremeno se ubaci i Kolindina. A rijetki su obraćali pažnju na Milanovićevu verziju. Tu je onda neko vrijeme bila i Oreškovićeva, a sve utjecajnija postajala je i verzija Bože Petrova.
To bi bila Deklaracija sa Srbijom, ali bez srpskih čokoladica. Prodaja Ine, ali ipak njezina renacionalizacija. Otvaranje pa zatvaranje granica. Strateške tvrtke i nepostojanje ikakve nacionalne strategije.
Iskustvo nas, međutim, uči da je nacionalni interes ono što u tom trenutku takvim proglasi HDZ. U vlastitom interesu, naravno.
8. Koalicija / suradnja
Već smo u drugom mandatu Vlade HDZ-a i Mosta i zapravo još uvijek nismo na čistu je li to koalicija ili suradnja. Je li to odnos kojeg se Božo Petrov odrekao kod javnog bilježnika? Je li to odnos u kojem Ivan Kovačić može stranci s kojom "surađuje ili koalira" poručiti "Ko vas j..."? Kakav je to odnos u kojem Most može biti na vlasti i glumiti opoziciju?
Ako ništa drugo, ovo će pitanje biti bitno za politološke udžbenike. Imamo li mi ove godine koalicijske ili nekakve druge Vlade? I mijenja li terminologija nešto na suštini djelovanja te Vlade? Vole se, ali psuju. Drže se skupa, ali se ruše. Podržavaju se, ali kritiziraju.
Možda je bitno samo da Most kaže svojim biračima kako on nije u koaliciji s HDZ-om. Pa nije valjda tako blesav, zar ne?
9. Jamstva
Božo Petrov voli biblijsku simboliku. Dvanaest zastupnika Mosta kao dvanaest apostola, a onda sedam jamstava HDZ-u kao sedam grijeha. Jamstva su bila u igri na zadnjim izborima, ali i krajem prošle godine kad je Most glumio da postavlja uvjete u pregovorima sa SDP-om i HDZ-om. Od ispunjenja tih jamstava nije bilo ništa ni u prošloj, a čini se da ih neće biti ni u ovoj Vladi, što opet nije bila prepreka Petrovu da ni prošli ni ovaj puta ne dovede HDZ na vlast.
Kad već nema reformi, dobra su i jamstva. Za prodavanje magle.
10. Populizam
To je postao pojam kojim se udaralo po Živom zidu i Ivanu Pernaru, po Boži Petrovu i Mostu. Pojam za nešto štetno i negativno, za nešto jeftino i prizemno, profano i skoro blasfemično. "Ovaj zahtjev je demagogija i populizam", poručio je premijer Plenković, komentirajući zahtjev Mosta za zamrzavanjem dužnosničkih plaća.
A onda se i sam prometnuo u glavnog populista. Populističkom je okarakterizirana njegova predbožićna najava podržavljenja ("kroatiziranja") Ine, pa njegovo muljanje od jasenovačke spomen ploče "Za dom spremni", pa nazivanje proračuna socijalnim, pa najava povećanja plaća u javnim i državnim službama, pa kupovina zrakoplova, pa nabacivanje prioritetima...
Dobili smo premijera koji ne zna reći ne, ne želi se zamjeriti nikome i spreman je kupiti svakoga. Vjerodostojno, nego što.
