Tomislav Karamarko predstavio je Kolindu Grabar Kitarović kao "autentičnu HDZ-ovku" na tragu Franje Tuđmana. Drugim riječima, čekaju nas crveni i žuti vragovi.
Fascinantan je bio tajming potvrđivanja Kolinde Grabar Kitarović kao predsjedničke kandidatkinje HDZ-a, dan nakon smjene ministara u Vladi i na sam dan utakmice s Brazilom.
Toliko o umijeću promocije.
Ali ništa manje fascinantna nisu bila ni obrazloženja Tomislava Karamarka.
Recimo, tvrdnja kako HDZ "hrabro kandidira ženu", i to "unatoč nekima koji kažu da hrvatsko društvo nije spremno za ženu na takvom mjestu". Naime, HDZ je već "hrabro" kandidirao ženu na predsjedničkim izborima, bila je to Jadranka Kosor, koja je također žena. Ili Karamarko ima drugačije spoznaje.
Jaca nije žena?
Ta ista žena bila je i predsjednica stranke i predsjednica Vlade, bez obzira na to što se tu nije radilo o izborima, nego o kraljevskoj predaji vlasti. Dakle, HDZ je već navikao da ga vodi žena i da glasaju za ženu. Osim, ponavljamo, ako Karamarko ima drugačije spoznaje.
Ali ono što je posebno zaokupilo pažnju, koliko je to HDZ-u pošlo za rukom u fiksaciji javnosti na Milanovića i Brazil, jest Karamarkova tvrdnja kako Kolinda Grabar Kitarović "pripada HDZ-ovu ideološkom miljeu".
Zar je to doista potrebno naglašavati? S obzirom na to da je ona "autentični hadezeovac".
Predsjednik HDZ-a naširoko je objašnjavao kako je njegova kandidatkinja pripadnica "njihova ideološkog miljea", što znači "hadezeovskog, narodnjačkog, pučanskog, demokršćanskog". I koliko god to upozorenje zvučalo u najmanju ruku začuđujuće, s obzirom na to da bi ona trebala svima biti prepoznatljiva, ono je ipak posve logično.
Jer, bez tako podrobnog opisa, malo tko bi zapravo znao kojem ideološkom miljeu spomenuta Kolinda Grabar uopće pripada.
Ili još bolje, pripada li ona uopće nekom ideološkom miljeu.
HDZ kao obitelj
Osim što je poznato da je članica HDZ-a, barem se ona trudila govoriti kako je "HDZ njezina obitelj, u dobru i u zlu", tko je zapravo ikada čuo ili zapamtio neku njezinu izjavu po kojoj bi se identificirala kao pripadnica bilo kakve ideološke skupine?
Ona je oduvijek bila birokrat, čak i onda kad je bila Sanaderova ministrica vanjskih poslova. Bavila se administrativnim stvarima, nikad nije kreirala politiku niti se politički izjašnjavala, a istu praksu nastavila je i u diplomaciji. Nije to ništa neobično.
Kao što, u krajnjoj liniji, nije neobično da ju je Karamarko morao predstaviti u tako širokim potezima. Da nije, netko bi pomislio da je Kolinda nekakva, 'božemeprosti', esdepeovka. Koja doji djecu u pauzi ministarskih sastanaka.
Na tom tragu, neobično je zazvučala i Karamarkova tvrdnja kako je Kolinda "autentični hadezeovac".
Što to uopće znači? Tko je danas autentični HDZ-ovac i po čemu ga se može prepoznati? Po nacionalizmu ili korupciji, po privrženosti Crkvi i nesnošljivosti prema manjinama, po spominjanju Domovinskog rata, branitelja i Tuđmana, po javnom obračunu s komunjarama i jugofilima...?
Jer, osim što dolazi iz Rijeke, u mnogim aspektima specifične sredine, Kolinda je godinama bila vjerni Sanaderov kadar. A on je za sebe govorio kako predstavlja reformirani HDZ. Autentični su navodno bili pašalićevci. I glavaševci. A onda i ljudi okupljeni oko Jadranke Kosor.
Ali Karamarko je nakanio upravo Kolindu posaditi u samo središte hadezeova cvjetnjaka. No, uzevši u obzir njegovu fiksaciju tuđmanizmom, drugo mu očito nije preostalo. Pa treba vidjeti hoće li Kolinda uvenuti ili procvjetati.
Uz bok s Tuđmanom
A da bi stvari bile još bizarnije, Karamarko je ponosno naglasio kako je upravo ta Kolinda prvi autentični HDZ-ov kandidat "još do Franje Tuđmana".
To je opet nepošteno prema Jadranki Kosor, koja je u HDZ ušla zahvaljujući Tuđmanovu blagoslovu, a zatim godinama pričala da je u Tuđmanu našla "drugog oca", ali je isto tako nepošteno i prema Hebrangu, bivšem Tuđmanovu liječniku, Mati Graniću, vjernom Tuđmanovu šefu diplomacije, pa i prema Nadanu Vidoševiću, Tuđmanovu najmlađem ministru.
Svi su oni bili tuđmanovci, na ovaj ili onaj način.
Zaboga, čak je i Stipe Mesić bio osnivač HDZ-a, prvi tajnik, prvi šef Vlade i Tuđmanov član Predsjedništva SFRJ.
Dok stavljanje sirote Kolinde uz bok stranačkoj svetinji, praktički ikoni kojoj se vodstvo klanja na svakom skupu, graniči s blasfemijom.
A pored toga, dovodi stranku u nezavidni položaj. Ili će se Kolinda teškom mukom boriti s očekivanjima da svojom "autentičnom kampanjom" dosegne proklamiranu veličinu Tuđmanova političkog opusa. Ili će se taj Tuđmanov opus u predsjedničkoj kampanji srozati na razinu karijerne diplomatkinje bez ijedne pamtljive rečenice.
Nekako se čini da će prije biti ono drugo.
Osim, naravno, ako se Kolinda ne uhvati "zelenih i žutih vragova". Po mogućnosti u drugom krugu, kako je Milan Bandić za drugi krug čuvao onaj zabranjeni spot o "crvenoj opasnosti".
Fikus i maćuhica
I kao da sve to nije bilo dovoljno, Karamarko je poručio kako HDZ na Pantovčak "ne želi izabrati nekoga tko će biti fikus i prilagođavati se dnevnopolitičkim situacijama", nego osobu koja će se "koristiti svojim ovlastima i brinuti o ovoj teškoj situaciji".
Kao što je Kolinda već pokazala za Sanaderova mandata kako je spremna i sposobna brinuti se o državnim interesima, o poštenju, čistoći i borbi protiv zloupotrebe vlasti.
Uglavnom, doznali smo da je Kolinda već sada u rangu Tuđmana, da je autentična hadezeovka, također i žena, pa stoga s nestrpljenjem očekujemo trenutak kad će ona konačno ući u kampanju.
