Pohvalno je da je Kitarović otišla u Jasenovac, međutim u ovoj političkoj klimi, s njezinim političkim nasljeđem i sljedbom, to nije smjelo izgledati kao formalnost.
Pohvalno je što je Kolinda Grabar Kitarović danas posjetila spomen područje Jasenovac.
I što se upisala u knjigu dojmova, te u njoj osudila mučenja i zločine koji su se tamo događali, kao i "politiku režima koji se vezao uz nacističko-fašističku Osovinu i na nečastan način iskoristio legitimnu želju hrvatskog naroda za svojom državom".
Nije spomenula NDH i ustaše, ali trebalo je biti jasno na koga misli. Kao što je upućenima bilo jasno da se formulacijom o "legitimnoj želji za državom" vratila nasljeđu Franje Tuđmana na Prvom saboru HDZ-a 1990. godine.
Trebala je to biti državnička gesta, samo se postavlja pitanje je li bila adekvatna.
Naime, na osnovu viđenog netko bi mogao steći dojam da je Kitarović u Jasenovac otišla kao privatna osoba, a ne kao predsjednica Hrvatske.
Obavila formalnost
Otišla je sama, bez pratnje i medija, nenajavljeno, nije obavijestila čak ni ravnateljicu Natašu Jovičić, svoju posebnu savjetnicu za holokaust, da bi nakon toga s Pantovčaka bilo odaslano priopćenje, uz par fotografija i prateći tekst.
Moglo je to izgledati kao da predsjednica obavlja formalnost.
I to upravo u situaciji kad se očekivala snažnija državnička gesta.
Za usporedbu, Ivo Sanader je u ožujku 2004. godine, dakle neposredno po stupanju na mjesto predsjednika Vlade, posjetio Jasenovac s visokom političkom, stranačkom i Vladinom delegacijom, održao govor i poslao poruku da se njegov HDZ ograđuje od bilo kakve povezanosti s ustaškim režimom.
"Došao sam u ime hrvatske Vlade pokloniti se i izraziti najdublji pijetet žrtvama jednog povijesnog bezumlja koji je ovom mjestu patnji pokazao najstrašnije lice", kazao je tada Sanader, poručivši kako "nećemo i ne smijemo šutjeti i dopustiti da se zločini počinjeni u Jasenovcu i drugdje za vrijeme ustaškog režima u NDH zaborave".
Bila je to snažna gesta i snažna poruka u trenutku kad se još sumnjalo u antifašističko opredjeljenje HDZ-a, par mjeseci nakon što je Sanader pod pritiskom EU morao odbiti koaliciju s HSP-om Ante Đapića.
Relativiziranje antifašizma
Kolinda Grabar Kitarović otišla je u Jasenovac nedugo nakon što je predsjednik Židovske općine u Hrvatskoj Ognjen Kraus upozorio na sve izraženije relativiziranje ustaštva i prekrajanja povijesti, spomenuvši pritom i poklič "Za dom spremni".
Predsjednica je napisala da se klanja žrtvama i osuđuje mučenje i zločine, no ipak ostaje dojam da je ova situacija zahtijevala puno snažniju poruku.
Ne priopćenje i zabilješku u knjizi dojmova, nego jasan govor koji bi čuli oni koji relativiziraju te zločine, a podržavali su Kitarović na predsjedničkim izborima. Ne samo šef HČSP-a Josip Miljak, koji otvoreno negira jasenovačke zločine, nego i šef HDZ-a Tomislav Karamarko.
Posjet Jasenovcu, dakle, trebao je odjeknuti jače nego ikad.
Ovako, izgledalo je kao da Kolinda samozatajno obavlja formalnost. Gotovo kao da se pribojava da bi netko mogao primijetiti da je tamo otišla.
Morala je učiniti više
I opet, pohvalno je da se predsjednica koja je izbacila Titovu bistu s Pantovčaka, koja ne želi napustiti stadion koji skandira "Za dom spremni" i koja se ne ograđuje o svojih političkih sponzora, pojavljuje na mjestu koje je postao ne samo simbol stradanja, nego i simbol antifašizma.
Međutim, nije se tamo smjela pojaviti sama, jer se tako stvara dojam da ona to radi u vlastito ime i bez podrške suradnika i javnosti, kao što se nije smjela ograničiti na priopćenje i par rečenica u knjizi dojmova.
Tako nešto moglo je proći kod političara koji nema problem s takvim političkim nasljeđem i s takvim biračima, u državi koja nije zatrovana povijesnim revizionizmom, u trenutku kad se ovakve geste ne gledaju kroz povećalo.
Ali Kolinda je morala učiniti više.
Ne samo radi sebe, nego zbog onih koji stoje iza nje. Ne samo radi antifašista, već zbog onih koji taj antifašizam relativiziraju, umanjuju i ugrožavaju.
I ono najvažnije, nije to smjelo izgledati kao formalnost.
