Kod štednje i ulaganja nikad nema previše informacija

Monika i Dario Matacun mnogima mogu biti primjer štednje. No, iako su se prilično dobro informirali o prednostima  i manama različitih načina štednje, otkrili su da uvijek ima prostora za napredak. Dario već od ranije ima klasično životno osiguranje, a Monika uplaćuje investicijsko. Uz to, Dario uplaćuje i treći stup mirovinskog osiguranja. Što mogu poboljšati, pitali su našeg savjetnika za financije Zorana Baliju iz tvrtke Progreso i Iliju Damjanovića, direktora prodaje Uniqa osiguranja .

Sitne dorade na policama osiguranja

"Objasnio sam Dariju da njegova sadašnja polica, kao i ona Monikina imaju neke nedostatke i kako ih mogu popraviti. Informacija nikad dosta.  Dariju sam predložio da policu produži s 20 na 30 godina. Naime, on će po isteku 30 godina police imati 56 godina, što znači da će mu do mirovine ostati još devet godina.  Kako je rekao, cilj životnog osiguranja mu je i štednja novca, a za isti novac koji uplaćuje povećava mu se osigurana svota za slučaj smrti za 1/3 sa 11.000,00 eura na 16.200,00 eura.  Njemu je želja financijski zaštiti obitelj, a samim produženjem se očekuje veća pripisana dobit. Naime, potrebna su dva perioda od po 20 godina da bi se dobio isti novac s jednakom uplatama kao s jednim periodom od 30 godina", kaže Balija. 

Znate li što je indeksacija?

Dariju je predložena indeksacija od 2 posto godišnje na polici da bi se zaštitio od inflacije.  "Indeksacija od dva posto znači da ako je godišnja uplata 500 eura, onda sljedeće godine je 510 eura", objašnjava Ilija Damjanović. "Nju je kod uplata u životno osiguranje mudro imati jer se tako svake godine godišnja premija povećava za 2 posto, što je otprilike vrijednost inflacije u Eurozoni. Zbog toga raste osigurana svota za isplatu i sama dobit", zaključuje Damjanović.

Ulagati, pa tek onda plaćati

Zoran Balija predložio mu je i promjenu načina plaćanja s kvartalnog na godišnje. "Svaka sitnica ima smisla. Sada plaća kvartalno i za to dodaje 3 posto na uplatu godišnje više. Rekao sam mu da mjesečno ili kvartalno uplaćuje u novčane fondove. U takvom fondu godišnji prinos je 3 do 5 posto, što zatim može uplatiti na ime godišnje premije. U njegovom slučaju je to na kraju 30 godina razlika od oko 2000 eura samo na promjeni načina plaćanja", objašnjava Balija. 

Monika ima investicijsku policu životnog osiguranja u kojoj može sama odabrati osiguranu svotu za slučaj smrti, što direktno utječe na uplate u fond.  Što je višom svotom osigurana, manje investira i obratno - što se manje osigurava više investira. "Obzirom da je mlada i ima tek 26 godina, a osiguranjem je predviđen slučaj prirodne smrti, njoj je razumnije smanjiti svotu osiguranja i povećati investicijski dio. Za neko vrijeme, kada bude malo starija i kada budu imali djecu, može promijeniti omjere i povećati osiguranje, a smanjiti investicijski dio", predlaže Ilija Damjanović iz Uniqa osiguranja.